Zakon o sigurnosti prometa na cestama propisuje obavezu korištenja dječje autosjedalice u automobilu, kako bi dijete sigurnije sudjelovalo u prometu. Djeca koja u vozilu nisu vezana u primjerenoj autosjedalici imaju sedam puta veće izglede da u slučaju prometne nezgode zadobiju ozbiljne, pa i po život opasne ozljede od djece koja su u autosjedalici.
Da bi autosjedalica pružila optimalnu zaštitu djetetu u sudaru, ona mora biti atestirana za tu funkciju te biti primjerena djetetovom tjelesnom razvoju.
Dječja sigurnosna sjedalica u automobilu mora biti pravilno postavljena i pričvršćena, a sigurnosni pojas mora se zakopčati tako da usko priliježe uz tijelo djeteta, a da ga nigdje ne žulja. Za djecu različite dobi postoje različita sjedala:
- Za djecu do devet mjeseci starosti, odnosno do deset kilograma težine, koriste se sigurnosne ležaljke koje su smještene tako da je dijete leđima okrenuto u smjeru vožnje. Ako je ležaljka na prednjem sjedištu (mjesto suvozača), zračni jastuk suvozača mora biti isključen!
- Za djecu od devet mjeseci do oko šest godina koriste se sigurnosna sjedala koja su smještena na stražnjem sjedištu, iza suvozača (nikako u sredini!), u kojima dijete sjedi i pričvršćeno je pojasom sjedalice.
- Za djecu stariju od šest godina pa sve dok ne narastu dovoljno da im sigurnosni pojas automobila dobro pristaje (oko 150 cm), koriste se posebni jastuci ili podmetači, tako da je dijete sjedeći na takvom podmetaču više i može se normalno vezati pojasom.
- Pojas je najefikasnije sredstvo za sprječavanje ozljeđivanja i pogibija kod prometnih nesreća. Devetero od desetero djece nije u automobilu pravilno zaštićeno, a s obzirom na to da su prometne nesreće vodeći uzrok ozljeđivanja djece do dobi od 15 godina, samo taj mali korak – vezivanje pojasa – znatno bi pridonio sigurnosti u prometu.
Koja je grupa autosjedalica odgovarajuća za vaše dijete?
Novorođenčad već na putu iz rodilišta treba biti vezana u autosjedalice grupe 0 ili 0+ (0-10 kg i 0-13 kg), u kojima su djeca vezana suprotno smjeru vožnje i u nalaze se u poluležećem položaju. Ovaj položaj osigurava da je u sudaru njihov izuzetno slab kičmeni i moždani sustav poduprt autosjedalicom i na taj način zaštićen. U ovoj vrsti sjedalice dijete bi se trebalo prevoziti do barem prvog rođendana, samostalnog hodanja i barem 10 kg težine.
Malo veća djeca prevoze se u autosjedalicama grupe I (9-18 kg), u kojima su (u pravilu) vezana pojasom sjedalice, u smjeru vožnje i u uspravnom položaju. U njima se prevoze sve do 18 kg težine jer su premalena za vezanje sigurnosnim pojasom.
Djeca koja su prerasla autosjedalice grupe I, prevoze se u autosjedalicama odnosno posebnim postoljima grupa II i III tzv. boosteri, (15 kg do 27 ili 36 kg), koja omogućavaju da se dijete veže sigurnosnim pojasom i da se pojas prilagodi djetetu koje nije dostiglo visinu putnika za koju je pojas dizajniran, a to je 150 cm.
Ove autosjedalice omogućuju pravilan postav donjeg i gornjeg dijela sigurnosnog pojasa vozila primjeren djetetovom uzrastu.
Postoje tri vrste sjedalica za veću djecu: s naslonom, bez naslona i kombinirane (s naslonom koji se može ukloniti). Naslon sjedalice omogućava da se za to predviđenim utorom namjesti gornji dio pojasa vozila preko ključne kosti djeteta, te pruža dodatnu zaštitu u slučaju sudara sa strane. Donji dio sjedalice omogućava da donji dio pojasa vozila leži preko zdjelice.
Sigurnosni pojas vozila
Djecu težine 27 kg, koja su dostigla visinu od barem 150 cm smije se vezati samo sigurnosnim pojasom vozila ukoliko su dijete i pojas pravilno postavljeni - kada dijete sjedi sa stražnjicom uz naslon sjedišta, njegove potkoljenice trebaju visiti sa sjedišta, a pojas prolaziti donjim dijelom nisko preko zdjelice te gornjim dijelom preko ključne kosti i sredine prsnog koša. Pojas ne smije prelaziti preko trbuha, kliziti s ramena, stavljati se ispod pazuha, prelaziti preko vrata ili lica, uvrtati se ili presavijati. Ako pojas ne priliježe pravilno, potrebno je nabaviti autosjedalicu za veće dijete koja odgovara djetetu i vozilu.
Oprez s rabljenim autosjedalicama!
Mnogi roditelji također koriste rabljene autosjedalice bez uputa za uporabu. Opasnost leži u činjenici da ih roditelji najčešće neispravno postavljaju, a nekad koriste i prestare autosjedalice, ne znajući da i one imaju rok trajanja. Trebaju nositi atest sigurnosti ECE R44 i ne smiju biti starije od osam godina ili manje, ovisno o proizvođaču.
Rabljena sjedalica može biti sigurna za vaše dijete, ali postoji nekoliko stvari na koje morate obratiti pažnju prije kupnje:
- da sjedalici nije istekao rok trajanja, odnosno da nije starija od 8 godina
- da ima oznaku standarda ECE R44.03 (ili 04)
- da ima upute proizvođača
- da nije bila u sudaru
- da trake pojasa nisu poderane ili izlizane
- da je vez pojasa neoštećen
- da presvlaka nije oštećena
- da metalna struktura nije savinuta, zahrđala ili napuknuta
- da nema napuknuća na plastičnoj strukturi (ili strija)
- da sjedalica odgovara vozilu
Svaka autosjedalica treba imati naljepnicu s oznakom ECE R44
Svaka sjedalica mora na sebi imati oznaku atesta sigurnosti Regulacije 44 Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UN ECE R44). Hrvatskim Pravilnikom o tehničkim uvjetima vozila u prometu na cestama ovaj atest propisan je za sve autosjedalice na hrvatskom tržištu. Poželjno je da autosjedalica ima oznaku ECE R44/04, jer to označava najsigurniju vrstu sjedalica:
(Preuzeto s autosjedalice.info)
1. Inačica ECE direktive kojoj autosjedalica odgovara.
2. Kategorija za koju je sjedalica dobila dozvolu.
3. Minimalna i maksimalna dozvoljena težina djeteta.
4. Oznaka "Y" kazuje da autosjedalica ima "Y" vezanje s 3 točke uporišta: 2 na ramenu i 1 između nožica.
5. "E" - oznaka europske dozvole.
6. Broj kraj oznake "E" označava zemlju u kojoj je izdana europska dozvola.
7. Broj specifične dozvole. Prva dva broja označavaju inačicu direktive ECE R44 kojoj autosjedalica odgovara. U ovom primjeru radi se o ECE R44.04
8. Proizvođač autosjedalice.
9. Proizvođačev interni broj autosjedalice.
Košare i nosiljke nisu namijenjene kao sigurnosna prijevozna sredstva za bebe i ne pružaju im sigurnost!
Isto tako, dijete u automobilu nikada nemojte nositi u naručju jer u slučaju nesreće, nećete moći zadržati dijete. Prilikom sudara brzine od svega 25 km/h, na objekte u vozilu djeluje sila oko 20 puta jača od njihove težine. Tako dijete od 5 kg postaje teško oko 100 kg!
Provjerite je li autosjedalica dobro učvršćena
 Kada kupite odgovarajuću autosjedalicu, provjerite je li sjedalica dobro učvršćena sigurnosnim pojasom. Probajte je pomaknuti rukama, ako se pomiče više od 2-3 cm na dijelu gdje je učvršćena bedrenim dijelom pojasa, treba je još bolje zategnuti.
Provjerite jesu li pojasevi na samoj autosjedalici pravilno zategnuti. Ako ih možete staviti između prstiju dok je dijete vezano, znači da su labavi.
Pravilo jednog prsta: kako bi se spriječilo isklizavanje djeteta van pojasa prilikom sudara trake pojasa autosjedalice trebaju biti dovoljno zategnute - između trake pojasa i bebine ključne kosti (kod novorođenčadi) ili prsnog koša (kod male djece), ne smije biti više prostora od debljine jednog prsta.
Uvijek prekontrolirajte je li kopča pravilno zakopčana.
Saznajte više
Ukoliko ste se odlučili na kupovinu odgovarajuće autosjedalice posjetite portal Autosjedalice.info, koji sadrži brojne edukativne materijale o tematici dječje sigurnosti i korištenja autosjedalica. Također, ukoliko imate nedoumica ili jednostavno tražite savjet, dobra ideja je obratiti se udruzi Roda koja u sklopu svojih aktivnosti educira roditelje o autosjedalicama. Njihovi savjetnici-volonteri, održavaju besplatne preglede autosjedalica širom Hrvatske, u zajednicama u kojima žive. Pregledi se u pravilu održavaju jednom mjesečno u Zagrebu, a po prilici i potrebi u drugim krajevima Hrvatske.
Cijene autosjedalica najčešće se kreću od 600 kuna pa naviše. Sve ovisi o tome za kojeg se proizvođača odlučite. Kod kupnje je najvažnije da autosjedalica odgovara djetetu, da je kompatibilna s vašim automobilom i da ima sve navedene certifikate i provjere.
ADAC i ISOFIX
Najveći auto klub u Njemačkoj - ADAC, u suradnji s ostalim europskim autoklubovima, svake godine dva puta testira sigurnost dječjih autosjedalica. Sigurnost dječjih autosjedalica testirana je na temelju njihovog ponašanja kod frontalnog sudara i sudara sa strane. Dakle, provjerite na njihovoj stranici koje su se autosjedalice pokazale sigurnima u njihovim testovima, jer većinu možete pronaći i na našem tržištu.
Obratite pozornost i na međunarodnu normu ISOFIX koja osigurava da proizvođači automobila i proizvođači autosjedalica budu usklađeni. Prednost autosjedalice s ovom oznakom jest jednostavnija ugradnja autosjedalice i sigurnost djeteta - jer je sjedalo bolje pričvršćeno nego kod običnih dječjih autosjedalica.
Uvijek se možete savjetovati s prijateljima ili na internetskim forumima da vam preporuče određenu autosjedalicu koja se pokazala dobrom. Dobro istražite tržište i zapamtite da ono što je najskuplje ne mora uvijek biti najbolje.
NAPOMENA: Nikada ne stavljajte dijete mlađe od 12 godina na suvozačko mjesto, čak i ako je dijete privezano u autosjedalici u čijim je uputama to dozvoljeno ili je vezano pojasom automobila. Zakonom o sigurnosti prometa na cestama (NN 105/04: Čl. 163.), je zabranjeno prevoženje dijeteta mlađeg od 12 godina na suvozačkom mjestu. Prednja mjesta u automobilima su najnesigurnija zbog najčešćih sudara s prednje strane automobila i njihove jačine. Snažno otvaranje zračnog jastuka također može dovesti do po život opasnih ozljeda.
Djeca se tijekom razvoja razlikuju po mnogočemu, pa tako i po apetitu. Razlike se mogu očitovati u prihvaćanju određene hrane, količini obroka, broju obroka na dan i razmacima među njima. Važno je napomenuti da uzimanje hrane nije samo zadovoljavanje bioloških potreba, već i način komuniciranja s okolinom. Djetetu, naime, nije svejedno tko ga hrani i na koji način to radi. Povezanost koja se javlja za vrijeme hranjenja između djeteta i osobe koja ga hrani jedna je od najvažnijih veza u čovjekovu životu.
Da bismo razumjeli zašto je odvajanje u prvim godinama života tako bolno i praćeno strahom, potrebno je osvijetliti prirodu emocionalne vezanosti djece i roditelja.
U toku rasta i razvoja djeca nemaju uvijek istu potrebu za hranom: primjerice kod dojenčadi ili adolescenata potrebe organizma su veće. U razdoblju polaganijeg rasta, te se potrebe smanjuju. Osim toga, velik utjecaj na apetit ima iskustvo koje dijete stječe u odnosu prema jelu i hranjenju. Ako se djetetu dozvoli da odbije neku hranu, ono će početi aktivno sudjelovati u biranju hrane.
Ponekad roditelji ne prihvaćaju činjenicu da dijete nije gladno pa prisiljavaju dijete da pojede zamišljenu količinu. Tako nastaju i prvi sukobi između najčešće majke i djeteta. Dijete, naime, osjeća da uzimanje hrane ima veliko značenje pa jelo koristi kao sredstvo komunikacije. Pristajući na takve "igre" može se poremetiti emocionalni odnos između roditelja i djeteta. Stoga stručnjaci upozoravaju na postupke koji se preporučuju u vezi s uzimanjem hrane:
- Neka vrijeme obroka bude vrijeme druženja ukućana bez smetnji kao što su televizija, igre ili igračke. Smireno i opuštena atmosfera pozitivno utječe na sveukupni razvoj djeteta; ono upoznaje svoje mjesto u društvu i važnost sebe kao člana obitelji.
- Kada vaše dijete jede, jedite i vi. Vaše dijete će naučiti jesti određene vrste hrane, ako ćete i vi sami jesti tu hranu, uključujući i druge ukućane, te stariju braću i sestre.
- Kada jedete određenu hranu koju vaše dijete trenutno ne želi jesti, tijekom obroka nekoliko puta naglasite kako je jelo ukusno. Nakon toga, vaše dijete će imati više volje za kušanjem hrane.
- U svaki obrok uključite neku hranu koju dijete voli.
- Pazite da dijete ne pije velike količine voćnog soka ili drugih slatkih napitaka te ne jede grickalice i slatkiše jer od navedenog slabi djetetov apetit za hranu.
- Pokušajte stvoriti dnevnu rutinu jela. Tri glavna obroka te dva do tri međuobroka. Postoji mogućnost da dijete neće jesti dovoljno, ako je prije toga bilo previše gladno ili umorno. Ukoliko je dijete jako gladno prije nego što je vrijeme za glavni obrok, omogućite mu manji zdravi međuobrok, a ako je preumorno da bi izdržalo glavni obrok, dajte mu zdravi međuobrok, a s glavnim obrokom pričekajte nakon što se naspava.
- Svaki obrok neka sadrži dva jela: jedno glavno jelo i nakon njega desert. To vašem djetetu daje dvije prilike da unese potrebne kalorije i hranjive tvari, a povećava i raznolikost namirnica. Osim toga, obrok će na taj način biti zanimljiviji.
Uključite dijete u nabavu i pripremu hrane. Neka i dijete pomogne rezati mrkvu, salatu, rajčice. To će ga motivirati da jede.
- Dovršite obrok unutar 20 do 30 minuta i prihvatite činjenicu da nakon tog vremena, bez obzira na vaša zahtijevanja, molbe, prijetnje dijete više neće jesti. Bolje je pričekati sljedeći međuobrok ili obrok i tada djetetu dati nešto hranjivo. S druge strane, nemojte požurivati svoje dijete u jelu, jer neka djeca jednostavno jesu sporo. Upravo vaše požurivanje će im narušiti apetit.
- Kada vaše dijete jede sa zadovoljstvom, obavezno ga pohvalite. Naime, sva djeca jako dobro reagiraju na pohvale. Ako ćete djetetu samo pridavati pažnju kada neće jesti dovoljno, postoji mogućnost da će izbjegavanje početi kosristiti kako bi dobilo vašu pozornost.
- Nemojte stavljati prevelike porcije na djetetov tanjur. U procjeni budite realni, i ako pojede sve, pohvalite dijete i pitajte ga da li želi još.
- Od početka navikavajte svoje dijete da jede bez smetnji sa strane, kao što su televizija, igračke i igre. Kada jednom naviknete dijete da jede igrajući se, gledajući TV i sl., teško ćete ga odviknuti od toga.
- Ne prisiljavajte dijete da završi sve što je na tanjuru, iako je to praksa mnogih roditelja. Kada dijete završi s jelom, a tanjur nije prazan, dajte mu do znanja da mora uzeti još nekoliko zalogaja. Ako ih ne uzme nemojte ništa forsirati, a ako uzme, nagradite ga s pohvalama.
- Kada vaše dijete ne želi jesti spravljeno jelo, nemojte mu to uzeti i dati mu nešto što voli. To se vrlo brzo može pretvoriti u manipulaciju s vama. Recite mu da neće dobiti ništa za jesti ako barem malo ne pojede od ponuđenog jela.
- Ako dijete zaista osjeća gađenje prema određenom jelu, nastojite mu to ne nuditi u budućnosti.
- Nemojte nuditi slatkiše kao nagradu, jer će dijete radije pojesti manje glavnog jela, kako bi imao "mjesta" za desert.
- Samo zato jer je vaše dijete odbilo jesti određenu hranu, ne znači da će tako biti u budućnosti. Svaki puta kada spremite određeno jelo, ponudite mu je. Ponekad će te trebati ponuditi određeno jelo 10-ak i više puta.
- Ne zaboravite da fizička aktivnost potiče apetit. Poznato je da sva djeca najbolje jedu tokom ljeta ili na moru kada su fizički puno aktivnija nego tokom zime. Zato organizirajte dan tako da se djeca što više kreću.
- Razgovarajte s djetetom. Sa starijom djecom razgovarajte o važnosti pravilne prehrane. Djeca često preskoče doručak ako se zaigraju pa ne osjete glad (čak i djeca koja nemaju problem s hranom). S njima možete razgovarati o važnosti prvog obroka u danu.
I poruka za kraj budite fleksibilni u svojim očekivanjima u vezi hrane te budite dobar model i jedite zdravu hranu!
Obiteljski centar PGŽ
|
Kad roditelji po prvi put otkriju da im dijete laže javljaju se različite emocije: nevjerica, ljutnja, zabrinutost. No, bez brige, to nije razlog za uzrujavanje. Stručnjaci objašnjavaju kako do četvrte godine djeca nisu sposobna razlikovati laž od istine.
Dakle, laganje treba prihvatiti kao dio odrastanja, ali i reagirati na svaku neistinu, ne zaboravimo da djeca uče od svojih roditelja. Roditelji koji lažu djeci te govore neistine u njihovoj prisutnosti uče dijete da je laganje prihvatljivo i postaju loši uzori. Te njihove osobine dijete zapaža i usvaja takav način izražavanja i ophođenja s drugim ljudima. To mu postupno prelazi u trajnu naviku. Roditelji stoga moraju strogo voditi računa o svojim postupcima u odnosu prema djeci, dobro paziti kako se ponašaju i što govore pred njima jer to ima značajan utjecaj na njihov razvoj te između ostalog i na pojavu laži. Mnogi roditelji svoje neistinite iskaze, upućivanje djece na iskazivanje određenih poluistina, ne smatraju lažima ili pak misle da će dijete shvatiti "dobru namjeru". Od svoje djece tako ponekad čak zahtijevaju da se posluže lažima ("Ako me teta Iva traži, reci da nisam kod kuće!",). Kada dijete izostane s nastave bez odobrenja razrednika, roditelji mu ponekad kažu da slaže kako je bilo bolesno ili mu čak napišu lažnu ispričnicu. Ma kako to izgledalo bezazleno, to je negativan primjer odraslih. Posve je logično da će djeca u sličnoj situaciji tako postupati, a to je ono protiv čega se borimo.
Zašto djeca lažu?
Psihijatri kažu kako je laž svjesno izbjegavanje neugodnosti zbog osjećaja krivnje, straha ili srama ili služi osobi da bi ostvarila neku pogodnost do koje smatra da istinom ne može doći. No, odgovor na pitanje zašto djeca lažu, krije se i u stupnju razvoja i starosti djeteta. Predškolarci lažu zbog izrazito razvijene mašte, mlađi školarci kako bi udovoljili starijima dok oni stariji lažu misleći da će tako riješiti problem. Ako razgovaramo o motivima koji navode na laganje, činjenica ostaje da iza svake laži stoji neki razlog primjerice djeca lažu da bi izbjegla kaznu, izazvala pažnju, postigla neki cilj, prikazala se jačima ili boljima, impresionirala druge, poistovijetila se sa svojim idolima.
Kako prepoznati i spriječiti laganje
Što napraviti kada sumnjate da vaše dijete laže ali niste sigurni? Ovdje ćemo vam navesti neke od pokazatelja koji vam mogu olakšati prepoznavanje:
1. izbjegavaju pogled
2. prekrivaju usta dok govore
3. spuštaju pogled
4. lice im trzne
5. trljaju nos
6. vlaže usne jezikom
7. često se nakašljavaju
8. grebu se po glavi ili licu dok govore
Ako otkrijete da vaše dijete doista jest lagalo, vrlo je važno da ga/nju ne kritizirate i prigovarate, jer to dijete prisiljava da još više laže. Djeca lažu najviše iz straha, jer se boje ili kazne ili nečeg drugog. Ima boljih načina da ih se potakne na promjenu. Zato predlažemo da svom djetetu pomognete u usvajanju iskrenosti time da naglašavate kako ste ponosni jer u određenoj situaciji nije slagalo nego bilo iskreno – osvijestite razne situacije u kojima se pokaže iskrenim te ga naročito pohvalite. Možete ga i nagraditi za iskrenost.
Evo nekoliko savjeta što napraviti ukoliko ih uhvatite u laži:
- U žarište razgovora uvijek stavljajte ono što se dogodilo, a ne tko je kriv za to što se dogodilo.
- Ne postavljajte djetetu niz pitanja kako biste ga zbunili i naposljetku "slomili", samo ćete stvoriti veće nepovjerenje i distancu između vas i djeteta.
- Uvijek vrednujte namjere. Je li namjera koja je dovela do "loše situacije" bila dobra?
- Pustite da dijete kaže što se dogodilo. Primjerice, ako je dijete došlo poderanih hlača doma, nemojte odmah napadati i kritizirati; "Jesi li se opet potukao?", već ga pitajte smirenim tonom što se dogodilo.
- Kažite mu koliko cijenite njegovu iskrenost, pohvalite ga a tek onda razgovarajte o posljedicama.
- Nikad ne budite strogi prema djetetu zato što vam je reklo istinu.
- Ne zaboravite da i vi trebati biti iskreni prema djetetu. No još je važnije da dijete nikada ne optužite za laž, ukoliko niste sigurni da je lagalo.
- Nemojte da vas dijete uhvati u laži jer mu isto može poljuljati sustav vrijednosti.
Opće smjernice
- Hvalite iskrenost - kad god ste u prilici recite nešto lijepo i pohvalno o ovoj vrlini. Recimo kad ste zajedno svjedoci nekoga tko je u teškoj situaciji bio iskren, gledajući neki film ili u direktnom iskustvu, možete reći: "Vidiš kako je to hrabro/dobro biti iskren." ili "Najviše od svega mi se sviđa njegova iskrenost".
- Uvjerite svoje dijete da vam ne može lagati tako da ga dovoljno puta prepoznate laž. Kako prepoznati laže li dijete opisali smo gore.
- Razgovarajte o odgovornosti i samopoštovanju. Podijelite s djetetom primjere kada vam je bilo teško reći istinu, ali ste to ipak učinili jer ste smatrali da je važno preuzeti odgovornost.
- Razgovarajte o povjerenju. Pitajte svoje dijete što bi trebalo napraviti kada netko izda povjerenje druge osobe. Neka shvati zašto je povjerenje važno i potrebno, a laganje loše i nepotrebno.
- Pokušajte razumjeti zašto vam dijete laže. Najčešće je to zbog straha od vaše reakcije ljutnje ili kazne ako otkrijete istinu. Naučite reagirati na loše vijesti tako da vaša reakcija ne izaziva strah kod djeteta.
- Pohvalite kad govori istinu. Kad dođete u priliku da vam dijete kaže istinu, iako mu/joj je možda bilo lakše slagati, pokažite da to poštujete. Uvjerite dijete da je sigurno ako vam kaže istinu, da mu/joj se više isplati reći istinu nego laž.
- Ne pretjerujte s kontroliranjem svog djeteta, time ga dovodite u situaciju da vam nepotrebno laže. Sva djeca imaju temeljnu potrebu da budu slobodna.
- Nemojte biti prekritični i negativni. Sva djeca imaju temeljnu potrebu da budu prihvaćena i pohvaljena. Svaki čovjek prirodno želi izbjeći odbacivanje, stoga mnogi lažu kako bi bili prihvaćeni.
- Ispunjavajte svoja obećanja - svako obećanje koje ne održite šalje poruku djetetu da ni ono ne mora održati svoja obećanja, dakle povećava šanse da će i vaše dijete isto učiniti.
- Govorite istinu - kroz otvorenost i iskrenost osvajate povjerenje, a time i poštovanje.
- Slušajte i budite empatični - sva djeca imaju temeljnu potrebu da budu shvaćena. Slušati do kraja ono što dijete ima za reći znak je poštovanja i pokazuje da držite do onoga što vam ono govori. Dijete će se tada osjećati da ga/ju potpuno razumijete, te će imati manje potrebe za laganjem.
I za kraj, ne zaboravite najbitnije; vi ste uvijek najvažniji uzor i model ponašanja vašem djetetu!
Ana Rajić, prof.defektolog
Obiteljski centar PGŽ
Vezani članak:
Treba li djeci davati džeparac, koliko im treba davati i kada početi, pitanja su koja muče mnoge roditelje. Dok neki zagovaraju davanje džeparca već u predškolskoj dobi, drugi smatraju da djeca smiju raspolagati novcem tek na početku viših razreda osnovne škole.
Tko je u pravu? Svi po malo. Naime, da biste naučili voziti bicikl, trebate imati bicikl. Ako želite naučiti upravljati novcem, trebate imati barem malo novca. Dakle, ako dijete može razumjeti da mu je za određenu stvar u trgovini potrebna određena sumu novaca, to je vrijeme kada može početi primati džeparac.
Takvo razumijevanje se obično javlja oko djetetove šeste godine.
Dobivanjem određene količine novca na tjednoj ili mjesečnoj bazi, djeca će s vremenom shvatiti koncept štednje, naučiti prioritete pri kupnji te dobiti osjećaj odgovornosti spram kupljenoga, a to su sve stvari koje su inače djeci apstraktne.
Na džeparac bismo trebali gledati kao na investiciju u budućnost djeteta, koje treba naučiti cijeniti vrijednost novca. Primjerice, ako desetogodišnje dijete želi s prijateljima u kino (uz roditeljsku pratnju), ali ne može jer je sav džeparac potrošilo na slatkiše ili igračke, tada će za sljedeći put naučiti lekciju i razmisliti prije nego što sve potroši odjednom.
Koliko novca je dovoljno?
Kućni budžet je vrlo važan kada je u pitanju davanje džeparca, no važne su i cijene određenih stvari koje će vaše dijete moći kupiti s dobivenim džeparcem. Džeparac možete odrediti na slijedeći način; dijete dobiva npr. jednu kunu za svaku godinu života tjedno, odnosno ako dijete ima pet godina, tjedno će dobiti 5 kuna džeparca, dok će dijete od 10 godina dobiti duplo više. Povećanjem džeparca za svaki rođendan riješiti ćete dilemu oko toga kada ćete povećati džeparac, te dati razumno objašnjenje mlađem djetetu zašto starija braća ili sestre dobivaju više novaca.
Ako mislite da je to premalo ili previše novaca, prilagodite džeparac vašoj prosudbi i mogućnostima. Nemojte pretjerivati. Niti jedno dijete ne treba velike sume novca, bez obzira koliko roditelji zarađivali. Hoćete li davati džeparac jednom tjedno ili jednom mjesečno, na vama je da odlučite. Ipak, djeci ispod deset godina se ne preporučuje davati mjesečni džeparac jer im je vrlo teško planirati unaprijed.
Kontrola potrošnje
Što ako dijete potroši džeparac na pirotehnička sredstva ili kupnju cigareta? U tom pogledu trebate postaviti određena pravila, što znači da ne može trošiti džeparac na stvari koje su opasne ili zabranjene za maloljetnike. Dijete treba diskretno kontrolirati. Ukoliko primjetite da se ne pridržava dogovora, na neko ćete vrijeme uskratiti džeparac.
Štednja i dijeljenje
Možete pustiti dijete da odlučuje koliko će novca potrošiti na sebe, koliko će podijeliti s drugima, a koliko će uštedjeti. Na taj način će s vremenom samostalno naučiti upravljati svojim novcem, na temelju potreba, želja i mogućnosti.
Ako vaše dijete dobiva džeparac od djedova, baka i članova vaše obitelji, te taj iznos premašuje ono što je djetetu potrebno za trošenje, tada se morate pobrinuti da taj novac završi u štednji ili slično. Samo manji dio, već unaprijed utvrđeni iznos, ostavljajte djetetu na raspolaganju. Ako dijete dobiva novac s više strana, ne znači da mora imati više novca na raspolaganju za trošenje. Također, novac od džeparca može biti utrošen za knjige, odjeću, obuću, hranu u školi, izlete ili slične stvari koje će biti potrebne tijekom neke godine.
Obavezno objasnite djetetu na što će njegov novac biti utrošen, odvedite dijete u kupovinu u kojoj će se taj novac trošiti, te dopustite djetetu određenu slobodu prilikom kupnje. Potaknite dijete da štedi stavljajući novac u kasicu, ali ga nemojte prisiljavati.
Kada dopustiti posudbu?
"Kupi mi ovu igračku, vratit ću ti novac čim stignemo kući!", rečenica je koju su čuli mnogi roditelji. Što učiniti u tom trenutku? Ako mislite da je u redu da dijete kupi tu igračku, dopustite mu, ali kada stignete kući, zahtijevajte povrat novca. Ako se ispostavi da novca nema dovoljno, zadržite novu igračku tako dugo dok dijete ne bude u mogućnosti platiti igračku. Druga mogućnost je da dijete ne dobiva džeparac tako dugo dok ne otplati kupljenu igračku. Također, pokažite djetetu račun i svotu novaca koju mora otplatiti.
Što učiniti ako dijete unaprijed traži džeparac, jer je prije vremena potrošilo dobiveni tjedni ili mjesečni džeparac? Ako je dijete inače odgovorno s novcem s kojim raspolaže, ili postoji opravdanje za potrošeni novac (npr. iznenadni izlet), tada mu možete dopustiti povremenu posudbu. Ako je dijete neodgovorno s novcem, trebate odbiti zahtjev, te uz razgovor i obrazloženje potaknuti dijete na promišljenost.
Džeparac za obavljanje kućanskih poslova
Što je dijete starije, dobivanje džeparca možete uvjetovati obavljanjem određenih obveza, u kući i van kuće. Džeparac je dobar motiv za obavljanje zadataka.
|
