"Mislim da je ljubav kad te pogodi ona strelica koju baš ne možeš izvaditi."
Djeca rastu, uče nove riječi, pokazuju zanimanje za različite stvari, ali i iskazuju sve više osjećaja i sve veće zanimanje za svoje vršnjake. Glavno "prikupljanje informacija" odvija se kroz igru koja je praćena znatiželjom prema svijetu i samome sebi.
Do druge godine djeca su uglavnom orijentirana na samostalnu igru, a okruženje puno ljubavi i sigurnosti pruža djetetu osnovu za uspostavljanje zdravih emocionalnih veza u kasnijoj dobi.
Oko treće godine, djeca počinju učiti razliku između muškaraca i žena, te započinje proces identifikacije s jednim od spolova. Znaju jesu li djevojčica ili dječak i zabavlja ih činiti stvari koje rade pripadnici suprotnog spola. Trogodišnjaci znaju izraziti osjećaje poput "volim te", jako su emocionalni i grle i ljube svoje roditelje. Počinju prepoznavati i izraze osjećaja preko mimike lica. Samostalnu igru sve učestalije zamjenjuju igre s drugom djecom, što otvara mogućnosti za nove spoznaje i nove oblike odnosa.
Prva zaljubljenost se može doživjeti već u dobi od četiri godine. Kroz znatiželju spram suprotnog spola, osjećaj privlačnosti i donekle slušajući roditeljske komentare, mali četverogodišnjak može pronaći svoju "simpatiju". Ako drugo dijete uzvraća bliskošću tada to dvoje djece provodi više vremena zajedno, više se igraju, drže za ruke kao što su vidjeli da se čini, a ponekad i razmjenjuju poklone. Svoju zaljubljenost doživljavaju ozbiljno i u tome ih treba podržati.
Djeca se najčešće zaljubljuju u osobu koju smatraju dobrom, s kojom dijele slične interese, koja ide u isti vrtić ili koja je "popularna". Već u ranoj dobi, djeca mogu iskazivati ljubomoru u odnosu na svoju simpatiju. Ukoliko je ljubav neuzvraćena, zaljubljeno dijete može biti potišteno i tužno.
Ponekad djeca izjavljuju da su zaljubljeni u tetu u vrtiću, u mamu ili neku drugu odraslu osobu. Te odrasle osobe su djetetu jako važne, a manja djeca često miješaju privrženost sa zaljubljenošću. U predškolskoj dobi, djeca se vole igrati mame i tate, uviđaju da je to nešto jako posebno i uživaju u tim ulogama. Shvatite to kao igru, nikad nemojte ismijavati dijete, već mu upravo kroz igru objašnjavajte što je to ljubav, što znači nekoga voljeti i što tada činimo jedni za druge.
No, baš kao što je većina prijateljstava tijekom predškolskog razdoblja nestabilna, tako je i većini djece faza zaljubljenosti kratkotrajna i ona "prava" ljubav, koje se sjećamo i u odrasloj dobi, je ona koja se doživi s dvanaest, trinaest godina. Unatoč tome, djeca svaku ljubav doživljavaju snažno.
Što roditelji trebaju činiti kad prepoznaju znakove zaljubljenosti?
- Sa simpatijom poslušati dijete.
- Cijelu situaciju doživjeti ozbiljno jer i dijete to doživljava ozbiljno. U suprotnom bi se dijete moglo osjećati posramljeno, što bi moglo utjecati na gubitak povjerenja prema roditeljima.
- Ako je djetetova simpatija nasilna prema djetetu ili ga iskorištava, pokušati objasniti djetetu zašto je loše da netko tako postupa s njim. Potrebno je posavjetovati dijete što može učiniti da se to više ne ponavlja. Pri tome treba biti vrlo obazriv jer su djeca osjetljiva prema svojim simpatijama.
- Čitati priče, igrati se i razgovarati s djetetom na način preko kojega ćete djetetu pokazati što znači kvalitetan odnos između dvoje ljudi koji se vole.
 Prve konkretnije simpatije javljaju se obično u četvrtom ili petom razredu osnovne škole. Dobro je ako je dijete otvoreno i iskreno vas upozna s novostima u svojem životu. Promatrajte djetetovu zaljubljenost, a savjeti roditeljima su gotovo jednaki onima za roditelje predškolaca. Budite svjesni da su svi na svijetu, pa i vi, imali prvu ljubav. Sjetite se kako su se vaši roditelji tada ponašali i želite li graditi takav ili drugačiji odnos s vašim djetetom.
I ne zaboravite - dok odrasli stalno pokušavaju definirati i riječima opisati ljubav, djeca, jednostavna i iskrena, znaju što je ona:
"Ljubav je kad izađeš van i ponudiš svoj čips, a ne čekaš da on tebi ponudi prvi"
Što roditelji trebaju znati i mogu učiniti da ih uspjeh djeteta u petom razredu ne iznenadi i razočara?
Roditeljskim brigama o djetetu, na prijelazu iz razredne u predmetnu nastavu, nema kraja.
Prvi pokazatelji uspjeha, (a često i ponašanje učenika) nisu ni blizu očekivanog. Uspjeh u prvom polugodištu za neke učenike i roditelje je pravo razočaranje - "odlični" nisu više odlični, "vrlo dobri" nisu više vrlo dobri, a ima i onih s negativnim ocjenama.
Što se događa u petom razredu? Tko je odgovoran?
Neki roditelji će kriviti školu, neki profesore, a neki djecu. Pravi odgovor je u poznavanju svih promjena koje se događaju na prijelazu iz razredne u predmetnu nastavu:
- Značajne su promjene u okolnostima obrazovanja.
- Značajne su promjene vezane za razvojni (psihofizički) period djeteta.
- Izrazitije se pokazuje potreba djeteta za položajem u obitelji, odnosima sa prijateljima, položajem u društvu...
- Predmetna nastava (profesori) imaju različite pristupe i zahtjeve te očekuju od učenika da se prilagode njihovim kriterijima.
PoteškoćePoteškoće se javljaju kad želja za određenom ocjenom nije praćena adekvatnim ulaganjem napora, a katkad ne postoji niti primjereno predznanje. Ako su znanja manjkava, učenik će imati problema ne samo u jednom, nego u više predmeta koji su međusobno povezani.
Kako to da govorimo o manjkavom predznanju ako su učenici imali zadovoljavajuće ocjene do petog razreda? Sama ocjena i sveukupni uspjeh nisu jedini pokazatelji znanja. Predmeti u školi se dijele na obrazovne (hrvatski jezik, matematika, priroda i društvo, strani jezici, povijest, zemljopis, kemija, fizika, biologija...) i odgojne (likovna, glazbena, tjelesno-zdravstvena kultura...). Ocjene su i motivirajućeg karaktera pa u omjeru odgojnih i obrazovnih predmeta, odgojni često "podignu" sveukupni prosjek. Dijete se mora adekvatno pripremiti za novi početakAko je dijete neadekvatno pripremljeno, može doći do neugodnih situacija:
- Bježanje iz škole s isprikom zbog "bolesti".
- Nepažnja na satu (ne nedisciplina već nekoncentriranost).
- Nepripremljena djeca se kod kuće trude ostaviti dojam da uče ili se ne trude, jer roditelji prihvaćaju ispriku da je početak školske godine i da nemaju što učiti.
- Situacija postaje teža kada "padne" prva loša ocjena.
Reakcije djece u novonastaloj situacijiNeki učenici će biti obeshrabreni i odmah će "dići ruke od učenja", a neki će zrelo zaključiti kako dosadašnji trud više nije dovoljan i stvarno će početi više učiti. Što mogu učiniti roditelji?Roditelji trebaju na prve znakove djetetova nesnalaženja reagirati podrškom, hrabrenjem, ali i stvaranjem uvjeta za rad, te kontrolom. Svako drugačije postavljanje ili ignoriranje problema, rezultirati će novim problemima koji će se pokazati neuspjehom već na prvom polugodištu.
Problemi se mogu izbjeći suradnjom roditelja sa školom te s upoznavanjem načina rada i obvezama koje očekuju učenika. Roditelji trebaju biti upoznati i s mogućim manjkavostima u predznanju svojeg djeteta te mu pomoći da dodatnim radom svlada gradivo. Kako pomoći da se nagomilani problemi riješe?Kod nagomilanih školskih problema nam treba puno više napora da ispravimo promašeno:
- Provjerite da li je učenik zapisao svoje obveze u pojedinom predmetu.
- Provjerite ima li učenik dobro predznanje.
- Uključite se u organizaciju i raspored učenja.
- Pomognite djetetu da uči u "malim koracima", da mu se ne skupe velike cjeline. Pohvalite dijete.
- Ne prihvaćajte uvijek iste isprike za eventualni neuspjeh; nije sva krivnja u profesorima, opsežnom gradivu i velikom broju predmeta.
- Redovito dolazite na individualne razgovore kod razrednika-ce i kod predmetnih nastavnika.
- Uspjeh djeteta traži od roditelja svu prisutnost i kontrolu, napor, pozitivan stav i poštovanje roditelja prema školi i uloženom trudu profesora.
Što mogu učiniti nastavnici?
Sjetiti se izreke poznatog književnika: "Sve odrasle osobe su najprije bile djeca. (Ali se malo njih toga sjeća.)" Antoine de Saint-Exupery
Kako se nositi s lošim školskim uspjehom djeteta, dodatno možete pročitati ovdje .
Djeca nas svjesno ili nesvjesno oponašaju,
stoga im budimo dobar uzor!
Pripremila: L.Kulaš - Jutrović, prof.
|
Kako bismo pripremili dijete na obveze koje ga očekuju s godinama, školske, ali i one druge, potrebno je što ranije pravilno potaknuti dijete kako bi razvilo vizualnu percepciju, pažnju, ali i pamćenje.
Ove vježbice možete provoditi s djetetom već od treće godine nadalje, samo prilagodite složenost zadataka dobi djeteta.
Vizualna percepcija služi za razumijevanje, analiziranje i interpretiranje okoline. Dobra vizualna percepcija smanjuje zbunjenost djeteta, te ga postavlja "čvrsto na noge" u situacijama koje ga očekuju.
Jedan od najjednostavnijih zadataka za razvoj vizualne percepcije je uočavanje sličnog, istog i različitog, te uočavanje razlika na slikama.
Ukoliko se vizualna podjela ne razvije na vrijeme, moguće su druge poteškoće, kao npr. u čitanju grafički sličnih riječi različitog značenja (sir - ris).
Vježbe vizualnog pamćenja ili vizualne memorije
Razvoj vizualnog pamćenja nam pomaže dozvati iz sjećanja ono što smo iskustveno proživjeli.
- Odlična vježba za razvoj vizualne memorije je pokazivanje slika djetetu, točno određenim redoslijedom. Nakon toga, ponudite djetetu te iste slike, a dijete mora pogoditi i upamtiti točan redoslijed.
- Također odlična vježba za vizualnu memoriju je i pokazivanje slike na minutu-dvije, a nakon toga tražite dijete da vam opiše sliku sa što više detalja. Pretvorite to u igru, pa će onaj koji zapamti više detalja biti pobjednik.
- Opisujte predmete koji vas okružuju, a dijete mora pogoditi o kojem predmetu se radi. Zamijenite uloge, radi boljeg uživljavanja u aktivnost.
Vježbe pažnje
 Da biste s djetetom provodili bilo koju aktivnost, jedan od osnovnih preduvjeta je razvijena pažnja.
U posljednje vrijeme sve je veći broj djece kojima je potrebna pomoć pri tome. Pažnja se može kvalitetno razvijati kroz osjećaj ritma, koji je bitan i za razvoj komunikacijskih sposobnosti.
- Zadajte djetetu ritam rukama, pljeskanjem, udaranjem nogama o pod, štapićima, a dijete neka ga ponavlja.
- Odlična vježba za razvijanje pažnje, posebno za motorički nemirniju djecu je "igra" kad se dijete kreće po prostoru, a mora stati samo na određeni znak ili zvuk (na ostale podržaje ne mijenja ponašanje). Ta se vježba može provoditi i u grupi.
- "Izbaci uljeza" je omiljena među djecom, a također služi za razvijanje pažnje.
- Precrtavanje je odlična vježba ne samo za razvoj grafomotorike, već i za pažnju.
Vježbe pamćenja
Kad ste već razvili pažnju djeteta, bitno je poraditi i na njegovu pamćenju.
Vježbe za razvoj pamćenja puno su zabavnije u grupi, a osim toga, grupa dodatno motivira pojedinca na trud i dokazivanje.
- Igrajte igre proširivanje rečenice, tako da svaka osoba dodaje po jednu riječ u rečenicu.
- Npr:. Danas - Danas smo - Danas smo bili - Danas smo bili u - Danas smo bili u parku.
- Pokažite djetetu nekoliko različitih predmeta na nekoliko sekundi, pa maknite jedan. Najbolje je da broj predmeta ne bude manji od 5, i ne veći od devet. Dijete mora pogoditi što nedostaje.
- Prezentirajte djetetu sliku bogatu detaljima, a nakon toga dijete mora što preciznije opisati cijelu sliku. Možete napraviti i kopiju slike, a dijete treba zaplijepiti izrezane sličice na prazna mjesta ili možete izraditi vlastite puzzle.
Pokušajte, budite ustrajni i rezultati će se brzo pokazati!
Crtanje je prekrasan način da dijete izrazi svoju kreativnost i maštu, ali i emocije, misli i doživljaje. Primjećujemo da se djetetovo zanimanje za crtanje mijenja s njegovom dobi. Tako će djetetu u jednom periodu crtanje biti omiljena zanimacija, a potom tjednima neće posegnuti za bojicama. Crtanje je značajno i stoga što dijete vježba i poboljšava koordinaciju očiju i ruku.
Kako potaknuti djetetovu vještinu crtanja
- Odredite mjesto za crtanje
Odredite neko mjesto sa stolićem i stolicom na kojemu će dijete moći slobodno crtati bez straha da će nešto uprljati. Na tom mjestu može stajati sav likovni pribor i pribor za modeliranje. To će biti kutak koji će dijete pozivati na kreativnu igru.
Dijete će pokazati puno više volje za crtanje, ako vidi da vas iskreno zanima ono što radi. Poigrajte se sa svojim djetetom,  pohvalite ga, pozitivno komentirajte. Ako na papiru ugledate tek nekoliko smiješnih crta, a vaš vam mališan kaže kako se radi o brodu, podržite ga. Dijete ima svoj pogled na svijet, koji je bogatiji maštom i čistoćom od svijeta odraslih. Želite li ga naučiti određenim potezima, uzmite svoj arak papira i crtajte paralelno s djetetom, a potom zajedno komentirajte nacrtano.
- Kupite djetetu olovke i bojice za djecu
Dječje ručice ne mogu pravilno držati tanke olovke ili bojice, što svakako utječe na rezultat crtanja. Na tržištu postoje deblje olovke, bojice i pastele za djecu, s kojima će crtanje biti lakše i zabavnije. Isto tako, takve olovke sadrže neotrovne boje što je itekako važno.
Ako i ne raspoznajete nacrtano, pohvalite malog slikara! Pohvalite makar njegovo korištenje određenih boja, npr: Jako lijepo izgleda ova crvena boja! Isto tako, izložite djetetove crteže! Možete ih povremeno uramiti i imati prekrasne uspomene u obliku slika, možete ih izložiti na hladnjaku i veseliti se novim crtežima skupa s djetetom i ostalim ukućanima...
Kritiziranjem djetetovog crteža ("Glava je malo prevelika" ili " Ovdje ti fale vrata") ćete dijete samo obeshrabriti. Doći će vrijeme kada će dijete samo dodati sve potrebne detalje svojem crtežu.
U likovnom druženju sa svojim djetetom, slobodno predložite temu za crtanje, a ostavite djetetu odluku hoće li vaš prijedlog prihvatiti. Ponudite djetetu razne vrste boja i tehnika crtanja, neka se poigra i prstićima.
Kako se razvija vještina crtanja
Kad djetetu pružite bojicu, ono je hvata u dlan. Crtajte pred djetetom, a onda ga pokušajte potaknuti da pokuša samo. Ako uspije bojicom dotaknuti papir i ostaviti trag na papiru, pohvalite dijete, veselite se i smijte se zajedno... Tako će dijete tu radnju povezati s ugodom, zabavom i veseljem.
Iako u ovoj dobi dijete još uvijek bojicu hvata cijelim dlanom, ima više mišićne snage i bolju koordinaciju. U ovoj dobi vas dijete oponaša, pa kad ćete zajedno crtati, dijete će povlačiti neprekinutu liniju po papiru.
Dvogodišnje dijete već svjesno mijenja poteze. Neke su linije ravnije, a neke zakrivljenije. Kod djeteta se javlja zanimanje za bojice i sve ostalo što ostavlja "trag". Prvi crteži su jednostavni znakovi s obje strane papira, a s vremenom postaju valovitiji i okrugliji. U ovoj fazi, djetetovo zadovoljstvo je bazirano na iscrtavanju oblika dok su boje u drugom planu.
Potičite dijete da u zajedničkoj igri crtanja nacrta krug na jednoj polovici čistog papira. Između 2 i pol i tri godine, dijete razvija novi oblik razmišljanja i počinje izražavati individualnost. Nakon faze u kojoj iscrtava uglavnom okrugle oblike, dijete počinje crtati prve čovječuljke, uglavnom okrugle, velikih glava i s crtama koje predstavljaju druge dijelove tijela. U ovoj fazi dijete bolje razlikuje crteže: veliko-malo, unutra-vani.
Pokušajte s djetetom crtati i druge oblike, dakle, osim kruga, četverokut i sl. Djetetov crtež postupno dobiva detalje; vrat, trup, prste ruku, gumbe na odjeći... Zanimanje za boje postaje sve izraženije.
Dijete crta i boja u skladu sa svojom maštom. Sad već lako prepoznajemo što je dijete nacrtalo.
Izražavanje emocija i poruke kroz crtež
Istraživanja pokazuju da će dijete radije razgovarati s odraslima o svojim brigama ili problemima ako istodobno crta. To govori koliko je crtanje dobro za djetetov emocionalni razvoj. Na crtež djeteta utječe jako mnogo čimbenika: uzrast, spol, okolina, poticaj i određeni trenutak u kojemu crtež nastaje. Samo stručnjak može ispravno i kvalitetno ocijeniti vezu između djetetovih crteža i njegovih emocija.
Na koje znakove valja pripaziti
Kad dijete crta, ono nije svjesno svih značenja i poruka koje nam šalje njegov crtež. Povremeni crteži koji izražavaju bijes, strah ili sličnu poruku, ne moraju biti znak za zabrinutost. Ipak, na sljedeće možete pripaziti:
Nekoliko tjedana ili mjeseci, dijete crta isti crtež. Promatrajte dijete dok crta. Čini vam se da se u djetetu odvija "borba" kojom pomoću crteža želi nešto "izbaciti" iz sebe.
- Značajne promjene načina crtanja
Dijete je koristilo puno boja, a odjednom počinje koristiti samo određene boje. Crta "siromašnije" i jednostavnije. Taj novi način crtanja traje dulje vrijeme.
Dijete ne slijedi razvojne etape crteža, ali zadržava individualna obilježja crteža.
- Uporno korištenje tamnih boja
Crteži su neuredni, neorganizirani, tamni, ponavljaju se male, spljoštene figure. Shvatiti djetetov crtež ne znači primjenjivati opće "recepte" tumačenja, već se bez očekivanja pokušati približiti djetetovoj mašti. Provodeći vrijeme u zajedničkom druženju, vi svojem djetetu pružate ljubav i osluškujete ga. Na taj ćete način čuti i njegove poruke.
|
