Raspored aktivnosti s djecom od treće do sedme godine života: 
Dnevni plan rada u dječjim vrtićima izrađuju odgajatelji svake odgojne skupine prema; dobi, potrebama i mogućnostima djece.
OVAJ PREGLED SLUŽI RODITELJIMA ZA VREMENSKI OKVIR POJEDINIH AKTIVNOSTI U VRTIĆU
VRIJEME AKTIVNOSTI | VRSTA AKTIVNOSTI | NAPOMENE |
DEŽURNA SOBA 6,00-7:15 sati |
• dolazak djece • razmjena informacija s roditeljima • igre s djecom drugih odgojnih skupina |
• dežurna soba • aktivnosti provodi dežurni odgajatelj • konzumacija toplog napitka prema želji djeteta |
7:15-8,00 sati |
• dolazak djece u njihov skupinu • aktivnosti i igre po slobodnom izboru djece • jutarnja tjelovježba |
• od 7,15 sati djeca borave u svojoj odgojnoj skupini – sa svojim odgajateljem • u područnim objektima od 7,00 sati |
8,00-8,30 sati |
• pripreme za doručak, higijena • doručak |
• doručak do 8,30 |
8:30-10 sati |
• nastavak aktivnosti, igara
• zajedničke aktivnosti prema Planu i programu rada |
• Tjedni planovi događanja u vrtiću mogu se pogledati na vrtićkom panou • o aktivnostima se roditelji informiraju u "kutićima za roditelje" |
10 - 11 sati - 11:30 - 12
|
• pripreme za boravak na zraku (oblačenje, priprema potrebnih igračaka..) • igre po izboru djece • međugrupne igre, šetnje |
• najčešće vrijeme za organizaciju posjeta, izleta, predstava, susreta, međugrupnih druženja, igraonica sl.
|
11,30-12,30 sati |
• pripreme za ručak, higijena • ručak • priprema za poslijepodnevni odmor |
DOLAZAK ODGOJITELJA U POPODNEVNU SMJENU Od 10,30 / 11,00 / 11,30 – ovisno o dobi djece |
12,30-14,00 ili 14,30 sati |
• popodnevni odmor |
• dužina odmora ovisi o dobi i potrebi djeteta |
14,30-16:30 sati |
• užina • igra • informiranje roditelja o djetetu • odlazak djece |
• aktivnosti se mogu provoditi i na vanjskom prostoru |
DEŽURNA SOBA 16:30-18 sati |
• igre po izboru djece • individualni pristup djetetu • odlazak djece i kontakti s roditeljima |
• u dežurnoj sobi ili na igralištu • iza 17,00 sati manji obrok (keksi, napitak) |
Vezani članci:
Raspored aktivnosti s djecom u drugoj i trećoj godini života:

Dnevni plan rada u jaslicama izrađuju odgajatelji svake odgojne skupine prema; dobi, potrebama i mogućnostima djece.
OVAJ PREGLED SLUŽI RODITELJIMA ZA VREMENSKI OKVIR POJEDINIH AKTIVNOSTI U JASLICAMA
VRIJEME AKTIVNOSTI | VRSTA AKTIVNOSTI | NAPOMENE |
Dežurna soba 2 6,00-7:15 sati |
• dolazak djece • razmjena informacija s roditeljima • kontakti s djecom druge odgojne skupine • individualni pristup odgajatelja svakom djetetu |
• u dežurnoj sobi • aktivnosti provodi dežurni odgajatelj • konzumacija toplog napitka prema želji djeteta |
7:15-8,00 sati |
• dolazak djece u njihovu skupinu • razmjena informacija s roditeljima • igre po izboru djece |
• od 7:15 sati djeca borave u svojoj odgojnoj skupini sa svojim odgajateljem |
8,00-9,00 sati |
• pripreme za doručak • higijena - njega • doručak |
• njega djeteta provodi se i češće • doručak - do 8:30 |
9,00-10 sati |
• igre - pojedinačne ili grupne - pripreme za izlazak na igralište, šetnju |
• postepeno poticanje na zajedničke igre, druženje djece |
10 -11 sati |
• igre na vanjskom prostoru |
• duljina boravka na zraku ovisi o vremenskim prilikama, dobi i mogućnostima djece DOLAZAK ODGOJITELJA POPODNEVNE SMJENE 10,00 h |
11-12,30 sati |
• pripreme za ručak-higijena • ručak |
|
12,00-14,00 sati |
• dnevni odmor |
ODLAZAK ODGOJITELJA JUTARNJE SMJENE -12,00 h • dužina spavanja ovisi o dobi i potrebi pojedinog djeteta |
14,00-15,00 sati |
• postepeno ustajanje, njega • pripreme za užinu/užina |
|
15,00-16:15 sati |
• odlazak djece • razmjena informacija s roditeljima • igre po izboru djece |
• boravak na zraku organizira se prema vremenskim uvjetima |
Dežurna soba 2 16:15-18,00 sati |
• odlazak djece, kontakti s roditeljima • kontakti s djecom druge grupe • individualni pristup svakom djetetu |
• u dežurnoj sobi ili na igralištu • iza 17,00 sati manji obrok ( keksi, napitak ) |
Vezani članci:
|

Roditelji često misle da znaju sve o svojoj djeci i da ne moraju učiti kako da im nešto objasne. Iako su sukobi djece i roditelja neizostavni dio odrastanja, mogu se ublažiti, pa čak i izbjeći s odgovarajućim načinom razgovora.
Kad su sasvim mala, naša djeca su preslatka i dražesna i s oduševljenjem dočekamo prvo gugutanje. Kad progovore "mama" ili "tata", kad nam po prvi puta, na svoj nespretan način i uz čvrsti zagrljaj, kažu da nas vole, poteku nam i suze radosnice. Ne postoji ništa ljepše od ljubavi prema djeci. No, s godinama taj odnos postaje sve složeniji; nekadašnji bespomoćni gugutavci postaju malene, veće i velike osobe sa svojim "ja", koje sve teže podnosi "roditeljsku torturu" zvanu – odgoj. S druge strane, i roditeljima glava sve teže ostaje hladna na dječje prksono "Ne!", "Neću!", a pogotovo kad započnu razne emocionalne ucjene koje djeca obično izvode na javnom mjestu.
"Nikada me ne slušaš!" - prigovor je koji često prelazi preko usana očajnih majki i očeva, no i djeca ga, što su starija, sve češće upućuju roditeljima. Dobra komunikacija može pomoći "zaraćenim stranama" da razviju bolji i stabilniji odnos, međusobno poštovanje i razumijevanje, odnosno da nauče slušati jedni druge. S tim ciljem psiholozi predlažu nekoliko jednostavnih pravila:
- Naučite djecu da slušaju – nježno ih dodirnite prije nego što im se počnete obraćati, pozovite ih po imenu.
- Govorite tihim glasom, čak i šapat ponekad natjera djecu na slušanje. Oni to vole.
- Gledajte ih u oči dok im govorite nešto važno kako biste znali jesu li vas razumjeli. Možete kleknuti pred njih ili sjesti kako biste im bili "ravnopravni".
- Vježbajte slušanje i govor – razgovarajte sa obitelji o onome što gledate na televiziji, slušate na radiju, vidite u parku ili trgovini. Razgovarajte čim više, o svakoj temi, naravno i o vrtiću, školi, razgovarajte s djecom o njihovim prijateljima... Ne propuštajte razgovor neovisno o tome koliko ste umorni nakon posla.
- Poštujte djecu i obraćajte im se pristojno - mnogi se roditelji izgube u "zafrkancijama", ciničnim primjedbama ili nehotičnom omalovažavanju onoga što je djeci važno. Razgovarajte s njima kao što biste razgovarali sa svojim prijateljima.
- Pohvalite ih za ono dobro što naprave, nemojte ih stalno kritizirati. Zamolite ih da vam pomognu dok se brinete o bebi ili radite neke poslove u kojima mogu sudjelovati. Uključujte ih što više da vam pomažu kao partneri.
- Pohvale podižu djeci samopouzdanje, a stalne kritike natjerat će ih da pomisle kako naprosto ni u čemu nisu dovoljno dobri.
- Zapamtite: djeca nikada nisu previše stara da biste im rekli da ih volite. Ma koliko vam takav postupak djelovao patetično ili suvišno (ljubav se "podrazumijeva"), ipak im s vremena na vrijeme, spontano i iz srca, izrazite svoju ljubav.
- Ako žele sa vama razgovarati jer imaju nekakav konkretan problem, ugasite televizor, radio, prekinite to što radite, dajte im svu svoju pažnju. Moraju znati da za njih i njihove probleme uvijek imate vremena!
- I za kraj, mali, jednostavan i koristan savjet kojeg je psihijatrica u mirovini dala svojoj kćeri, obuzetoj brigom hoće li znati ispravno odgojiti dijete: "Znaš, u moju ordinaciju nikada nije ušao niti jedan pacijent kojeg su voljeli previše".
Volite svoju djecu jer oni su ipak ono najvrednije u vašem životu. Sve što im govorite neka dolazi iz vašeg srca i nikako nećete pogriješiti.
Strah je vrlo neugodan i najradije bismo se riješili te emocije. Ipak, ne smijemo zaboraviti da nam strah ukazuje na oprez pri opasnim situacijama, a ujedno nam daje snage da se s tim situacijama suočimo.
No, strah može biti i štetan. To je onda kad je preintenzivan ili kad se bojimo stvari koje nas ne ugrožavaju. U takvom slučaju od straha imamo više štete nego koristi i umjesto da nam daje energiju, on nas oslabljuje.
Mnogi strahovi koje djeca razvijaju ne mogu se izbjeći niti ih treba izbjegavati. Umjesto da pokušavamo "spasiti" dijete od takvih situacija, mnogo je bolje pomoći mu da se nauči suočavati sa strahom. Evo što se pokazalo korisnim u pomaganju djece da izađu na kraj sa svojim strahovima:
- Razgovarajte s djetetom o svojim strahovima. Pomozite mu da shvati da i odrasli ljudi imaju svoje strahove i da je strah normalan osjećaj.
- Pomozite djetetu da nauči vještine koje mu mogu pomoći u suočavanju sa situacijom koja kod njega izaziva strah. Djeca su obično najzadovoljnija kad otkriju da sama mogu izaći na kraj sa strahom.
Ako se vaše dijete boji mraka, dajte mu mogućnost da ga "kontrolira":
1) Prošećite zajedno po cijeloj sobi držeći dijete za ruku i provjerite zajedno svaki kutak sobe. Pogledajte ispod kreveta, u ormare, iza predmeta po sobi i sl. kako bi pokazali djetetu da tu nema čudovišta i da se nema čega bojati.
2) Ostavite po noći otvorena vrata svoje spavaće sobe i dječje sobe, kako se dijete ne bi osjećalo samo ili zatvoreno.
3) Zatvorite vrata ormara i sl. u dječjoj sobi. Osjećat će se ugodnije.
4) Kraj kreveta mu stavite lampu koju može upaliti ako se počne bojati.
5) Stavite noćnu svjetiljku u dječju sobu tako da im kada spavaju po noći, nije tako mračno. Bit će im lakše zaspati uz slabo svjetlo.
6) Postupno uvodite dijete u situaciju koje se boji. Recite mu da ćete ugasiti svjetlo vrlo kratko (dok izbroji do deset). Sutradan vrijeme produžite na dva puta po deset itd.
7) U nekim slučajevima, dajte im plišanu igračku za spavanje po noći. Na ovaj način će se osjećati sigurnije, znajući da nisu sami, već da imaju umiljatog prijatelja kraj sebe.
8) Ponekad, malo toplog mlijeka prije spavanja pomaže djetetu da prije i lakše zaspi.
9) U nekim slučajevima će opuštajuća, polagana muzika ili priča pomoći djetetu da zaspi.
10) Također može pomoći da djeci kažete da ćete ih vidjeti ujutro. Tako će se osjećati sigurnije i znat će da će mamu i tati opet vidjeti ujutro.
- Nemojte dopustiti da vaše dijete gleda horore ni filmove s nasiljem i ružnim prizorima.
- Dopustite djetetu da se suočava sa situacijom koje se boji na način i u vrijeme koje njemu odgovara. Dopustite mu da istražuje situaciju, ignorira ju, približava se i udaljava. Također povežite situaciju s nečim što je djetetu ugodno. Ako se boji psa, dijete će mu se sigurno lakše približiti ako mu dopustite da drži omiljenu igračku, podmitite ga čokoladom ili ako bude u društvu prijatelja. (Psu ne davati čokoladu!)
- Omogućite djetetu da vidi svoje vršnjake, kao i odrasle ljude, koji se ne boje te situacije. U jednom istraživanju djeca vrtićke dobi koja su se bojala psa gledala su djecu svoje dobi kako se zadovoljno i sretno igraju s psom. Nakon osam takvih promatranja dvije trećine djece koja su se bojala psa počela su se i sama igrati s psom.
No, što god činili, ni u kom slučaju nemojte činiti sljedeće:
- Nemojte tjerati dijete da se suoči sa situacijom koje se boji - bilo fizičkom prisilom, vikanjem ili ismijavanjem (Ne budi takva beba ili Dođi, pogladi psića. Vidi kako je drag. Neće ti ništa.)
- Nemojte ismijavati dijete zbog straha.
- Nemojte izvrgavati dijete ruglu pred drugima.
- Nemojte ignorirati djetetov strah.
- Nemojte tjerati dijete da čini stvari za koje još nije spremno.
Vezani članak:
|