Istina je! Otkazali smo dolazak Djeda Mraza. Eto. Barem će se ove godine naši dječaci fokusirati na drugačiju verziju Božića.

Prije vaših komentara, želim vam objasniti. Nismo otkazali proslavu Isusovog rođenja, božićno ukrašavanje niti druge stvari koje spadaju u toplu božićnu tradiciju. No, otkazali smo darove koje donosi Djed Mraz. U svojim pismima Djedu Mrazu, ove će ga godine naša djeca pitati može li pronaći nekoga tko njihove darove treba više.

O čemu se radi? Moj suprug i ja vodimo pravu borbu sa svojom djecom kad su u pitanju njihova prava. U posljednje vrijeme su jako nezahvalni. Nemaju poštovanja i očekuju puno čak i kad je njihovo ponašanje loše i uvredljivo. Upozorili smo ih da je vrijeme da to promijene ili će snositi posljedice. Strpljivo smo s njima radili, mjesecima, i pogodite što? Promijenilo se vrlo malo toga.

Nakon jednog dana u kojem je njihov bezobrazluk kulminirao, moj suprug je rekao; "Ove godine otkazujemo posjet Djeda Mraza!"
I tako će biti.

Novac koji bismo potrošili na darove, namijenili smo za projekte pomaganja drugima, kako bismo svoju djecu naučili zadovoljstvu darivanja i prestali poticati njihovu potrebu za "uvijek više".

Prvi projekt ove sezone nam je darivanje odjeće. Prikupili smo našu odjeću i odjeću iz susjedstva, sortirali je, spakirali i šaljemo je u selo koje se nalazi u Sjevernom Cebu, na Filipinima. Selo je prošle godine teško pogodio tajfun Haiyan. Još tada smo napisali pisma i uz bombone ih poslali djeci u tom selu. Bilo je super! Umjesto da budu tužni jer su se odrekli svojih bombona, naši su klinci tada postali uzbuđeni i željeli su dati još više. Slanje paketa s odjećom na takvu udaljenost je prilično skupo, i djeca shvaćaju da su od nečega morali odustati da bi se moglo pomoći drugima.

Isto tako, odabrali smo dvije obitelji, kojima ćemo kroz dvanaest dana do Božića, svaki dan slati po jednu figuricu iz božićnih jaslica. Na Božić ćemo im poslati simbol rođenja, figuricu malog Isusa. To će biti 12 zabavnih dana za sjećanje, u kojima ne smijemo biti uhvaćeni kao pošiljaoci!

Također, uključit ćemo se u program pomaganja starijim osobama. Na božićni ručak ćemo pozvati nekoliko starijih ljudi iz naše okolice, koji nemaju obitelj s kojom bi proveli Božić.

Sad već zasigurno vidite što želim postići. Ovaj Božić će biti pravi. Umjesto da se fokusiramo na ono što bismo mogli dobiti, mi ćemo držati fokus na onome što možemo dati!

Naša djeca će dobiti nekoliko darova od baka, djedova i drugih članova obitelji, a te će darove više cijeniti jer će količina darova biti manja. Umjesto da ne znaju što bi od hrpe darova, ove će se godine zaista igrati s onim što su dobili.

Božićno jutro će biti posebno i bez Djeda Mraza. Umjesto toga, družit ćemo se i zabavljati kao obitelj, sladiti se omiljenim kolačima i istinski uživati u tih nekoliko poklona. Postoji velika mogućnost da će im Djed napisati pismo o tome koliko je ponosan na njih, i možda će im u  čarape staviti njihove omiljene bombone s okusom naranče.

Ja stvarno mislim da se mi kao roditelji trebamo malo zaustaviti i razmisliti o tome što nas motivira kod darivanja naše djece. Jasno je da ih uživamo darivati, i to nije loše. No, jesmo li otišli predaleko?

Puno mi je ljudi reklo: "Ovo je odlična ideja, ali nismo sigurni da bismo to mogli sprovesti." Tako je bilo i s nama. Mislim da smo suprug i ja bili više razočarani od naše djece kad smo otkazali Djedu... Koliko puta ste čuli da roditelji "prijete" svojoj djeci da Djed Mraz neće doći jer su bili zločesti? A jeste li čuli za ikoga tko je ostvario tu prijetnju?

Mi ćemo i dalje sve činiti za našu djecu, čak i kad njihovo ponašanje to ne zaslužuje, to je jednostavno tako. Ali, smatramo da je bitno zauzeti stav i naučiti djecu da postupci rezultiraju posljedicama.

To ne mora biti najbolji izbor za druge, ali osjećamo da je naša odluka, za našu obitelj, ove godine ispravna. Mi zaista želimo Božić koji se pamti iz pravih razloga. To i jest istinska bit Božića - osjećaji dobrote i darivanja su ono što Božiću daju čar. Sretna sam što se naša djeca mogu usredotočiti na te osjećaje, i gotovo sam sigurna da će ovo biti najbolji Božić ikada!

Još samo nešto:

Naša djeca nisu povrijeđena jer im je "Grinch" ukrao Božić. Oni imaju dobru odjeću, obuću i igračaka toliko da ne mogu zadržati svoje sobe urednima. Nisu ni tužni; uhvatili su se posla pa sad sami izrađuju darove i potajice ih stavljaju jedni drugima u čarape. Vidim da uče, nisu pokunjeni i ne sažalijevaju se, već misle na druge.

Druga stvar koju sam htjela pojasniti je - zašto sam napisala ovaj tekst. Ne radi pozornosti, jer izložila sam i sebe i svoju obitelj.
Razlog je što želim osnažiti roditelje da se osjećaju u redu kad zauzmu stav. Vjerujem da polovica razloga zbog kojih kao roditelji nismo dosljedni, leži u našem strahu da će naša djeca misliti da imaju loše roditelje. Stoga sam htjela podijeliti naše iskustvo s roditeljima koji se bore s istim problemima, kako bi eventualno dobili ideju za svoju obitelj. Moja je namjera dati podršku drugima, u nevjerojatnoj avanturi podizanja djece.