Većina roditelja misli da "treba" prestati vikati, ali ne vjeruju da postoji i drugi način da zadobiju djetetovu pozornost.

Uostalom, naš je posao da ih učimo, a kako ih drugačije primorati da poslušaju? Ionako ih naša vika ne boli, prevrću očima i jedva da nas i tako čuju. Oni znaju da ih volimo čak i kad smo vikali, zar ne?

Pogrešno. Istina je da vikanje plaši djecu. Otvrdnjuje njihova srca spram nas. Kad vičemo, djeca se suprostavljaju, bježe ili se "smrznu", i svakako prestaju usvajati ono što im želimo poručiti. Štoviše, naša vika ih vježba da ne reagiraju na naš povišeni ton ili da počnu uzvraćati na isti način.

Ako se čini da se dijete ne boji roditeljske ljutnje, to samo znači da ju je osjetilo previše puta i razvilo obrambeni mehanizam spram nje i - roditelja. Dakle, gubimo utjecaj na njih baš kad nas najviše trebaju.

No, vjerovali ili ne, moguće je u ljutnji ne podizati glas na djecu. Roditelji koji to postižu nisu nužno emocionalno hladni niti savršeni roditelji sa savršenom djecom. Takvo što ne postoji. To su roditelji koji se također naljute, ali su dovoljno svjesni svojih emocija da se zaustave i smire prije "ekspolozije".

Za takav obrat nije potreban emocionalni terapeut, jer ga svatko od nas već ima - u sebi:

• Obavežite se da ćete se djetetu obraćati s poštovanjem. Priznajte si da i sami još učite i pritom griješite.

• Prihvatite da je roditeljski posao broj 1 znati upravljati vlastitim emocijama, kako biste to isto naučili svoje dijete. Djeca se uče suosjećanju samo ako se suosjeća s njima.

• Sjetite se da se djeca ponašaju kao - djeca, to je jednostavno tako! Nezrela su i uče. Ispituju granice da vide dokle mogu ići. Eksperimentiraju sa svojom moći, ali tako i uče odgovorno je koristiti. Smanjite svoja očekivanja kako biste ih mogli usmjeravati sa simpatijom.

• Nemojte sve nakupljati u sebi - ako imate loš dan, loše raspoloženje se samo taloži i čeka "trenutak". Umjesto toga zastanite, preuzmite odgovornost za vlastito (ne)raspoloženje i pronađite nešto od čega ćete se osjećati bolje. Tako ćete sami sebe (i sve oko sebe), smjestiti na sretnije mjesto.

• Pokažite razumijevanje kad dijete pokaže neku emociju, bilo koju. Tako će ono naučiti prihvaćati svoje osjećaje, što je prvi korak u učenju kako upravljati njima. Nakon što dijete nauči prepoznavati svoje emocije, lakše će ih kontrolirati. Osim toga, ako dijete vidi da ga razumijemo, rijeđe će biti uznemireno i manje zahtjevno.

• Pokušajte sagledati stvari iz dječje perspektive i ostanite povezani i kad im postavljate granice. Kad nam vjeruju, djeca se iskreno žele "popraviti", manje testiraju naše strpljenje i bolje prihvaćaju postavljene granice.

• Kad ste ljutiti, STANITE. Pokušajte ostati zatvorenih usta. Ne poduzimajte nikakve korake i ne donosite nikakve odluke. Duboko dišite. Ako ste već počeli vikati - zaustavite se! Nemojte nastavljati dok se ne umirite.

• Uzmite roditeljski time-out. Ako je moguće, sklonite se na trenutak. Ako to nije moguće, poprskajte lice hladnom vodom, to će vam skrenuti pozornost s djeteta na vaše unutarnje stanje. Ispod ljutnje koja vas je obuzela su strah, tuga i razočaranje. Pustite to iz sebe i samo dišite. Neka i suze poteku, ako je potrebno. Nakon što ste si dopustili osvijestiti što se nalazi u pozadini vaše ljutnje, ona će se jednostavno istopiti.

• Pronađite vlastitu mudrost. S tog mirnog mjesta, zamislite da ste glas razuma koji stvari sagledava objektivno, i pronalazi najbolje rješenje za sve aktere. Kad biste bili svoj osobni trener roditeljstva, što biste rekli? Možda; "U ovoj situaciji ne moraš pobijediti. Možeš dopustiti da dijete napravi ovo ili ono." Što bi učinili da stvari budu bolje? Što možete učiniti već sada? Isprobajte ovaj savjet. Istraživanja pokazuju da radi.

• Kad ste utišali svoju ljutnju, učinite pozitivan korak. Možete upitati svoje dijete misli li da ste pretjerali, porazgovarati s njime o tome i ispričati mu se. Tako ćete svojem uzdrmanom mališanu pomoći s njegovim emocijama, on će se vjerojatno isplakati i nakon toga će biti dobro. Možete odustati od kućanskih poslova i zašuškati se pod dekicom s klincima i hrpom slikovnica, dok se svi ne oraspoložite. Dovoljno je poduzeti bilo što od čega ćete se svi osjećati bolje.

/

Naravno, teško je i zahtijeva veliku samokontrolu. Biti će zbrke, ali ne odustajte!

Dobra vijest? To funkcionira. Biti će vam sve lakše i lakše ne vikati, a potom ćete naučiti zaustaviti se prije no što otvorite usta. Važno je držati se zacrtanog smjera. U jednom ćete trenutku shvatiti da su prošli mjeseci od kad ste zadnji put vikali.

Najbolja vijest? Vaše dijete će se transformirati točno pred vašim očima. Vidjeti ćete svojeg najdražeg nestaška kako se trudi kontrolirati kad ga spopadne ljutnja. Vidjet ćete ga kako surađuje. A bez da ste podigli glas.