RAZLIKE U MATERIJALNIM MOGUĆNOSTIMA
Sve su izraženije razlike u materijalnim mogućnostima roditelja.
I dok su odrasli navikli nositi se s poteškoćama i donekle se miriti sa situacijom, djeci je to znatno teže, pogotovo ako zbog toga doživljavaju porugu vršnjaka. Što možemo učiniti?
Neovisno o vlastitim materijalnim prilikama, roditelji trebaju unaprijed razgovarati s djecom: "Ima djece čiji roditelji imaju više novaca i djece čiji roditelji imaju manje novaca."
Potom je potrebno razgovarati o tome što to znači. Da bi takav razgovor imao smisla, roditelji se i sami trebaju pridržavati onoga što govore svojoj djeci. Zbunjujuće je reći djetetu da se druži sa svima, ukoliko roditelji sami biraju prijatelje po izvanjskom ključu. Upoznajte roditelje druge djece, razgovarajte međusobno i učite djecu toleranciji.
Ukoliko mislite da je vaše dijete nesretno zbog toga što mu ne možete priuštiti neke stvari koje imaju njegovi vršnjaci ili je dijete izloženo porugama druge djece, pokušajte više poraditi na djetetovom samopouzdanju. To možete učiniti samo uz pomoć bezuvjetne ljubavi. Samopouzdane osobe snažne individualnosti cijenjene su bez obzira na količinu statusnih simbola, kako među odraslima tako i među djecom.
U najmlađoj dobi, važno je postaviti zdrave granice, ali tako da kod djeteta ne izazovete osjećaj da je nemoćno, da se njegove želje ne uvažavaju i da se mora pomiriti s oskudicom. Budite spremni i nekim djetetovim željama udovoljiti, koliko god vam se one činile beznačajne i kratkoročne. Nastojte ne stvoriti u djetetu osjećaj lišenosti tako što ćete omalovažavati njegove želje. Dajte djetetu izbor, recite mu da može birati koje su mu između njegovih želja najvažnije, ako je svota novca koju možete potrošiti unaprijed određena. U djetetu treba stvarati osjećaj da je sposobno i da zaslužuje ostvariti svoje želje, ali i sposobnost razlikovanja dubokih, unutarnjih želja koje ga stvarno raduju, od privremenih, površnih želja uvjetovanih utjecajem okoline.
Djetetu možete reći da mu zbog određenih okolnosti u društvu ili vašem životu, u ovom trenutku ne možete ispuniti neke želje, ali da to ne znači da mu, kroz neko vrijeme, te želje neće biti ispunjene. Možda će ih u budućnosti i samo moći ostvariti, ako skupi dovoljno znanja i uloži vremena i truda.
Djeca i novac
Djeca koja još nisu upoznata s načinom na koji novac funkcionira (a i ona koja jesu), imaju beskrajne zahtjeve i želje. Kako žele iskusiti sve što vide u bližoj okolini, tako ih privlače i predmeti u izlozima i reklamama. Proizvođači i marketinški stručnjaci posvećuju mnogo vremena i truda strategijama kako da namame djecu da požele njihov proizvod. Oni znaju da su mnogi roditelji slabi na dječje zahtjeve i da će najradije potrošiti novac na dijete.
Djeca u početku ne poznaju osjećaj ograničenja i vjeruju da novac dolazi "iz bankomata", kao što mnoga djeca vjeruju da se hrana jednostavno dobiva u supermarketu, dok ih netko ne poduči odakle ona zapravo dolazi. Za malo dijete, sustav protoka novca može biti presložen da bi ga ono potpuno shvatilo, te ono može biti šokirano i povrijeđeno činjenicom da mu toliko mnogo zanimljivih stvari ostaje izvan dohvata. Gotovo da nije moguće potpuno izbjeći taj šok, ali možete ga ublažiti mudrim pristupom.
Problem nastaje kad roditelji iz svojih strahova, stida ili krivnje vezanih uz pitanje novca, nastoje zatomiti dječje želje i zahtjeve što je prije moguće, kako im ono ne bi poticalo te neugodne osjećaje. Tako se nerijetko počinju služiti pogrešnim pristupima: kritikama, izazivanjem krivnje ili ulogom žrtve. Što je dijete mlađe i što je takav pristup intenzivniji, to će vjerojatnije ono stvoriti snažnije neugodne osjećaje i dojmove u vezi novca. Oni ga u odrasloj dobi mogu navesti na nezdravo ponašanje - od uloge žrtve do pohlepe.
Ako ste prosječnog ili ispodprosječnog materijalnog stanja, morat ćete itekako ograničiti broj zahtjeva kojima ćete udovoljiti, posebno s obzirom na količinu primamljive ponude na tržištu. No postoji i još jedan razlog, neovisan o vašem materijalnom statusu, a to je da izbjegnete da dijete bude izmanipulirano medijima i orijentirano isključivo na vanjske, materijalne stvari.
Posebno se taj problem može pojačati kad dođe do nadmetanja među vršnjacima. Neka djeca mogu postati ovisna o vanjskom dokazivanju moći, dok onoj koja ne mogu ili ne žele kupiti određeni proizvod, druga djeca mogu učiniti život gotovo nepodnošljivim i izazvati mnoge traume. Ponekad se događa da školski nasilnici odaberu kao žrtvu upravo onu djecu koja ne nose vanjske statusne simbole "moći", kao što su tenisice ili odjeća određenih marki.
Pokušajte objasniti djetetu, ovisno o dobi, da mnogi ljudi žele stvari misleći da će njima postići neki dobar osjećaj, ali se svaki put razočaraju, jer osjećaj koji žele mora doći iznutra, a ne izvana. Pitajte ga kako misli da će se osjećati ako dobije taj predmet, kakvu vrstu zadovoljstva će on u njemu izazvati i koliko će to trajati? Recite mu da se stalnim kupovanjem stvara gomila smeća koja opterećuje planet, te da je važno odabrati stvari koje neće brzo odbaciti.
Na sva ova pitanja, pogotovo u početku, nemojte očekivati da ćete dobiti potpuno iskrene odgovore, jer djeca možda ne žele dati odgovor koji bi ih udaljio od željene stvari, ili jednostavno ne znaju prepoznati vlastite osjećaje. Budite spremni da ćete na kraju morati blago, ali odlučno izreći, pa i nametnuti, svoje mišljenje. No vaš cilj je dugoročan – da dijete malo po malo stvori naviku samo sebi postavljati ta pitanja i slušati svoje najdublje osjećaje.
Ako i kupite neku stvar, i ona se za nekoliko dana nađe odbačena ili potrgana, iskoristite to da biste dijete dodatno podučili kako prepoznati površnu želju. Izbjegavajte izazivanje krivnje i "jesam li ti rekla"; dijete će ponekad najbolje naučiti neku lekciju na pogreškama, kao uostalom i svatko od nas. Pitajte dijete kako se sada osjeća u vezi te stvari i recite mu da usporedi taj osjećaj s osjećajem kad ju je toliko željelo. Pitajte ga je li ostvarilo osjećaj koji je željelo postići i ima li ideju kako može drugačije razviti taj osjećaj u sebi, umjesto pomoću stvari. Ne očekujte trenutne rezultate, ali očekujte da će dijete prihvatiti takav način razmišljanja kad stekne dovoljno iskustva da ga uistinu razumije.
S vremenom možete djetetu početi davati džeparac, kako bi ono moglo početi učiti na samostalno donesenim odlukama, ali u početku će mu biti potrebna vaša pomoć i kontrola.
Kad dijete dođe do školske dobi, u idealnom slučaju već ste proveli neko vrijeme stvarajući ove navike. Tada će djetetu biti daleko lakše nositi se s pritiskom vršnjaka. No, naravno, život je rijetko idealan, i možda vas čeka pravi izazov - kako razviti kod djeteta zdrav odnos prema novcu, u sredini koja na njega vrši maksimalan pritisak da se pokori konzumerizmu.
Možda će vas zanimati:
