Legenda kaže da je rijeka Ljuta izvirala u Hercegovini na Zubcima, gdje je bila važno svratište za sve pastire koji su boravili na obližnjim brdima, te su na tom izvoru napajali stoku i utaživali žeđ. Priča, kako je zabilježena u Konavlima, kaže kako je postojala jedna žena, majka koja je imala kćer jedinicu, a ta je pak kćer imala jedno janje ljubimče...

To janje je jednom prilikom palo u taj izvor. Djevojka u pokušaju da janje izvadi iz izvora i sama padne u njega. Njezina majka koju je tuga shrvala, od žalosti se potpuno izgubila. Napustila je svoje imanje i pošla prositi, te na dar nije htjela primati ništa osim vune. Majka je tri godine prosila po Hercegovini i svukud i jednog je dana zaključila da je skupila dovoljno vune, te otišla na taj izvor u namjeri da ga zatrpa.Trpala je svu tu vunu u njega, trpala i trpala dok nije zatrpala cijeli izvor. Nakon što je izvor bio zatrpan, rijeka je ponorila i izbila u Konavle. I dok je snažna rijeka izbijala poviše Grude, legenda kaže da su se brda tresla od "grmjavine i tutnjavine podzemne". Prema tom razornom "dolasku" rijeke u Konavle, nazvali su je rijeka Juta.