Nekoć davno, prije mnogo godina, pod vrletnim Susedgradom, živjeli su mlinar, mlinarica i njihov sin jedinac. Živjeli su sretno i ničega im nije nedostajalo. Njihov sin se zaljubio u lijepu, siromašnu djevojku koja se zvala Janja, ali je to neko vrijeme tajio od roditelja.
Jednoga dana je majka mlinarica rekla svome sinu kako je već odrastao i kako mu je vrijeme za ženidbu. Tada joj je sin priznao; Jesam, majko, zaljubljen sam, u lijepu, mladu, bijelu Janju.
Mlinarica se jako razljutila i vikala je na sina jer se on, tako bogat, zaljubio u siromašnu djevojku. Tada je došao mlinar i zapovijedio mlinarici da šuti. Rekao je sinu da je njegova volja koju će djevojku uzeti za ženu i neka se slobodno oženi Janjom.
Na dan vjenčanja je mlinarica ostala u kući kuhati ručak za svatove. Bila je srdita.
Kad su svatovi došli pred kuću, mlinarica je stala na vrata i povikala;
„Pogodi me strijela mahom ak' mi Janja bude snahom! A ti, družbo, na toj stijeni kamenom se okameni!“
Kroz selo je protutnjila strijela i okamenila svatove i cijelo selo. Od tada  je stari, vrletni Susedgrad -  kamen.

*Napomena; Stari grad Susedgrad se nalazi na zapadnom dijelu Medvednice (Zagrebačke gore).