Svakim danom nasljednik postavlja sve više pitanja. Oni koji su se susretali s objašnjavanjem djeci, znaju kako ponekad može biti izazov dati dobar odgovor djetetu. Jučer, dok sam nešto objašnjavao sinu, sjetio sam se kako je netko davno govorio da preporuča crtanje kada se nešto objašnjava djeci. Pokušao sam to primijeniti u praksi.

Evo mojeg iskustva…

- Kada će mama doći?

- Za par dana.

- Kada je to?

- U subotu, za par dana.

- Je li sada subota?

- Nije.

- A kada će biti subota?

(grunf-grunf- razmišljam...)

- Hoćeš da ti nacrtam kada će mama doći?

- Da.

Uzimam papir i zelenu bojicu (jer je bila najbliža) i krećem crtati od današnjeg dana.

Crtam sunce kao početak dana, zatim nas troje zajedno. Pa onda crtam kako mama ide na put. On šuti i gleda. Crtam njega i mene i podsjećam kako smo se družili s prijateljima. On me potiče da nacrtam i prijatelje (nacrtani su debljim linijama)…

Kroz pričanje i crtanje više puta se aktivno uključuje u priču. Kada je crtež bio gotov, izgledao je zadovoljan odgovorom.

Prije gašenja svjetla još jednom me pitao kada će mama doći. Ja mu pokazujem crtež. On ga pogleda, stavi sa strane, ugasi svjetlo i spretno uskoći u krevet.

The end.

Roditelji, odgajatelji, koristite li crtanje kao podršku objašnjavanju? Ako da, ili znate nekoga tko to radi, pozivam vas da podijelite svoje iskustvo.

Sretno objašnjavanje!

Ognjen Livada