Ujutro sam se smilio klincu i odlučio ne poslat ga u vrtić. Zadnjih dva tjedna iz vrtića se vraća dosta umoran/razdražljiv. Uz to cijelo vrijeme negdje lunjamo i mali se zaželio biti doma. Dogovorio sam se s njim da ostanemo doma uz dogovor da će popodne ići spavati bez problema.

I to je bio glavni problem. Izazov. Nazovi kako hoćeš.

Kako ostati mirne glave kada umorno dijete ne želi spavati popodne? Kako biti smiren ako se moraš gnjaviti sa uspavljivanjem klinca a imaš deset stvari na pameti koje bi radije želio raditi? Evo kako sam  uspio.

Nikako. Koma. Jedva sam čekao da se najbolja od svih majki i supruga vrati doma. Zadnjim atomima snage završio sam ručak i oprao suđe prije njenog dolaska. Ne moram posebno napominjati da je stan bio i ostao: B O M B A. Dakle, ako netko ima savjet kako uspavati ljudsko mladunče od 2,5 godina, neka se slobodno javi!

Ujutro je sve bilo za pet. Gotovo idilično. Sve do uspavljivanja. On se igrao, ja vješao veš, kuhao juhu (koja idila?!- oh kako se kriteriji mijenjaju?!). Otišli smo otišli u dućan (malac na biciklu), provozali se liftom gore-dole na Kvatriću i zaputili doma. Mali je pojeo juhu i onda je započeo događaj dana - uspavljivanje.

Ne želim ponovo proživljavati tih 2 sata, i zato ću biti jako kratak: pokušao sam razne stvari i sve redom su bile neuspješne.

Kad se žena vratila doma samo sam kratko rekao: „Evo ti sina“ i odjurio u prvu prostoriju gdje nije bilo nikoga. O lijepa, o draga, o slatka- tišino!