Poslije vrtića otišli smo na Cmrok na sanjkanje. Malo smo se sanjkali, a malo trčali uzbrdo-nizbrdo po snijegu. Baš je bilo lijepo. Iznenadila me spretnost bebača kako sigurno juri niz padinu i ostaje na nogama nakon višestrukog proklizavanja. Tu i tamo je pao na guzu, što mu je bilo jako fora. I nama. U pauzama predaha, pili smo čaj.

I kako to biva, gdje ima djece ima i roditelja. Nisam mogao ne čuti predbacivanje tate svom djetetu:

"Gle kako se mala beba spušta sama!", pokazuje na jedno malo dijete na sanjkama, "Tebe je strah, a malu bebu nije strah!", govori tata svojoj kćeri (cca 3,5 godine).

Kćer ništa ne govori. Korača uz oca i jadno gleda u pod.

Tata nastavlja sa pedagogijom: "Kako se mala beba može spuštati sama a ti ne? Ti si već velika curica. Sad se želiš spustiti sama, zar ne?"

"Ne", odgovara djevojčica i nastavlja koračati spuštena pogleda.

"Poludjet ću! Koja si ti beba...", nezadovoljno će otac, "...ništa ne možeš sama. Beba se spušta sama, a ti ne. Ti si pravi pekmez."

Ako roditelji uspoređuju sebe i svoj (neuspjeli) život sa drugima, bilo bi sasvim zgodno da to ne rade svojoj djeci. Uspoređivanje sa drugima i predbacivanje zbog te iste usporedbe je jedan od očitih primjera roditeljske nemoći. Roditelji ne preuzimaju odgovornost za vlastitu nemoć, nego je kroz prebacivanje krivice predaju djetetu.

Ako se tati ne da sanjkati sa djetetom, što je sasvim u redu, onda to tako treba i reći. A ne zamotati u celofan predbacivanja i uspoređivanja.

I za kraj, ako smo već upali u žrvanj uspoređivanja i ne možemo se izvući iz njega, pokušajmo zadržati objektivnost i usmjeriti se na što više parametara za usporedbu. Što to znači na konkretnom primjeru?

RAZLIČITE SANJKE- Beba koja se sama spuštala, imala je puno sporije i sigurnije sanjke (sa naslonom i sigurnosnim pojasom) od djevojčice. Zbog različitih sanjki ova usporedba nije osnovana na zdravim temeljima.

RAZLIČITA PODUKA/ODNOSI- bebi su vjerojatno njeni roditelji na drugačiji način predstavili sanjkanje nego što je tata pokazao svojoj kćeri. Ne možete predbacivati djetetu zato što je imalo lošeg trenera. Ustvari, možete uvijek predbacivati ali za to nema valjanih razloga.

PRIHVAĆANJE RAZLIČITOSTI-ključna stvar. Prihvatimo mogućnost da smo svi različiti. I poštujmo to. Ne moramo svi voljeti iste stvari. To je jako ograničavajuće. Netko voli snijeg. Brzinu. Skijanje. Sanjkanje. Što god. A netko ne. I to je u redu.

Uspoređivanje je jedan neproduktivan, manipulacijski način razmišljanja koji se predaje sa koljena na koljeno, potpomognut utjecajem medija. Svaka čast tradiciji i starim obiteljskim vrijednostima, ali možda je došlo vrijeme da napravimo reviziju vlastitih vrijednosti.

Idemo radije umjesto uspoređivanja, okrenuti se poticanju i prepoznavanju individualnosti. Individualnosti svog djeteta, partnera, prijatelja…. sebe.