Pametovanje je jedna od bedastijih stvari koje možemo napraviti djetetu. Evo priče koja me ponukala na pisanje;

Tata je slučajno našao cigarete kod sina koji je išao u sedmi razred osnovne škole. Preneražen, nije znao kako bi trebao reagirati. Iz vlastitog iskustva znao je kako bi svako pametovanje bilo bačeno u vjetar i samo pogoršalo situaciju. U očaju napravio je sljedeću stvar koja mu je pala na pamet.

Sjeo se nasuprot sina i bez riječi bacio cigarete na stol. Zapalio je jednu. Kao nepušača, prvi dimovi su ga potakli na kašalj.
-Tata nemoj. - rekao je sin.
Tata nije odgovorio. Nastavio je pušiti i kašljati.
Sin ga je molio da prestane. Tata nije rekao niti riječ. Samo je gledao sina i pušio. Nakon ugašene cigarete, zapalio bi novu.
- Dobro, dosta. Dosta! – molio je sin nakon što je tata posezao za četvrtom cigaretom. Bilo mu je teško gledati oca koji se guši pred njima.
– Molim te prestani, a ja više neću pušiti. - rekao je sin.
Tati je bilo drago što ga je sin zaustavio, jer nije znao kako bi preživio četvrtu cigaretu.

Sin je prestao pušiti.
The end

Ne postoji univerzalno rješenje. Svatko bi trebao posegnuti unutar sebe i pronaći najbolju reakciju koju može napraviti u određenom trenutku.

Nešto što je vrijedilo jučer ne znači da će vrijediti sutra.

Nešto što vrijedi za nekoga, nikako ne znači da vrijedi za drugoga.

Radi toga mijenjam početnu namjeru koju sam imao na pameti radi pisanja ovog posta. Umjesto: "Nemojte pametovati", govorim: "Nemojte pametovati, osim ako ne osjećate da je pametovanje najbolja reakcija koju možete napraviti u određenom trenutku."