Neki dječak dobije za rođendan dvadeset i pet kositrenih vojnika. Svi su bili slični kao jaje jajetu, tek je jedan bio malo drugačiji: imao je samo jednu nogu. Kad su ih lijevali od neke stare žice, bješe posljednji, pa za nj nije doteklo kositra. No, stajao je čvrsto i ponosno kao i ostali. Poslušajte što je jadnik doživio i kakva ga je zadesila kob. Na stolu gdje poređaše vojnike bilo je mnoštvo svakakvih igračaka. Najviše se tu isticao prekrasan dvorac od šarenog kartona. U njemu i oko njega sve je bilo divno, no od sveg najdivnija balerina na vratima. Načinjena od papira, u haljini od tanahne svile, nosila je preko ramena modru vrpcu s blistavom zvijezdom. Ljupko je pružala ručice jer je bila plesačica, a jednu nogu bijaše tako iza sebe, da je kositreni vojnik nije mogao ni vidjeti. "To bi bila žena za mene!", pomisli vojnik očaran. "Moram se sa njom upoznati". I odmah se sakrije i stade je krišom promatrati. Čim se spusti mrak i ukućani odu na počinak, igračke se stanu obijesno zabavljati, pa nastane vika i komešanje. Vojnik i plesačica ostadoše jedini nepomični i tihi. Iza ponoći sve se umiri. Kad djeca ujutro ustanu, postave vojnika na otvoren prozor. Vjetar uznenada zalupi oknom i vojnik se, jao...strmoglavi s trećeg kata i zabuši bajonetom među kamenje pločnika. Mališani odmah pohitaju na ulicu, ali nikako da ga nađu. Uto udari pljusak. Kad kiša presta naiđu dva derana.
"Gle kositrenog vojnika!" kliknu jedan. " Neka se malo provoza čamcem!"
Začas načine čamac od novina, posade u nj vojnika i puste ga veselo, neka plovi niz jarak kraj pločnika, a pritom su ga oni pozorno pratili svojim pogledom. Voda bijaše jako nabujala, pa je čamac skakutao na valovima. Vojnik protrne, ali ostade uspravan, ni okom da bi trepnuo. Čamac otplovi u tamu pod neku dasku, a struja ga nosila sve brže i sve pomamnije. Kad je isplivao ispod mosta, zatutnji strahotan šum: voda se tu izlijevala u veliki kanal. Groza obuze vojnika, ali je ostao postojan, ponosan i uspravan, ni okom da bi trepnuo. Čamac se punio vodom, srljao u propast i za tren se survao u vrtlog, gdje i potone. Raskvašeni se papir podere, a vojnik propadne i odmah ga proguta neka riba. Kako je bilo mračno i tijesno u njenoj utrobi! No, nakon nekog vremena opet oko njega sine svjetlost dana i netko iznenađeno viknu:
" Kositreni vojnik!"
Naime ribu koja ga je progutala su uhvatili i na trgu prodali, pa je dospjela u kuhinju trećeg kata iste one kuće. Tu su je rasporili i u njoj našli vojnika.  Koje li čudnovate sudbine! Kositrenog vojnika stave na stol među one iste igračke. Ganut, on opet ugleda svoju dragu balerinu. Uto ga jedan od objesnih mališa, bez ikakva razloga baci u naloženu peć. Gledao je u izabranicu svog srca, a ona mu je milo uzvraćala pogled. Vojnik osjeti užasnu vrućinu, no nije znao je li to od plamena ili od ljubavi. I već se počeo taliti, ali je ostao postojan, uspravan, s puškom na ramenu. Ni okom da bi trepnuo. Najednom se otvore vrata, nahrupi propuh i podigne malu plesačicu, a ona poleti poput vile ravno u peć, gdje za tren oka nestade. Kad je sutradan djevojka čistila peć, našla je ostatke vojnika, malu grudicu - kositreno srce. Od plesačice ostala je njezina zvijezda, koja je stajala uz kositreno srce.