Bio jednom kraljević koji se želio oženiti kraljevnom, ali pravom pravcatom.
Samo, kako će znati koja je zaista prava? Naredi svojim slugama da mu u jedan veliki kovčeg spakiraju najljepšu odjeću i obuću. Spakirali sluge svilene košulje, zlaćane prsluke, predivne šešire, lake čizmice i druge stvari potrebne za dug put. Roditelji mu poželješe sreću, nadajući se brzom povratku. Princ u zlatnim kočijama krene na dug i neizvjestan put. Proputovao je mnoge krajeve, susreo mnoge prelijepe i ljupke grofice i kneginje, predivne kraljevne, ali nikada nije bio siguran da su prave. I tako se vratio svojim roditeljima, pokunjen i sam.
- Sreo sam, majko, mnoge kraljevne. Dvoumio sam se jer nisam znao koja je zaista prava, koja je ona o kojoj sanjam. - govorio je tužni kraljević.
Jedne je noći bilo užasno nevrijeme. Munje su parale nebo, a tutnjava gromova nadjačavala šum kiše koja je padala kao iz kabla. Netko je lupao na vrata dvorca. Kad otvoriše, pred vratima je stajala djevojka. Voda joj se slivala niz kosu i odjeću, cvokotala je od hladnoće, ali je svejedno bila prelijepa. Uvedoše je u dvorac. Tražila je toplu kupku i tvrdila da je kraljevna. Kraljević posla dvorjanina da je pozove na večeru. Djevojka ubrzo stiže, a kraljević se, kad je ugleda, odmah zaljubi. Osjetio je veliku sreću i od sveg srca poželio da je ona zaista prava. Pitao se kako da to provjeri. Nije ni slutio kako o tome razmišlja i njegova majka kraljica, koja im dade znak da djevojku zadrže. I kraljica je željela da njen sin oženi pravu kraljevnu. Dosjetila se kako će to provjeriti.
Uzela je zrno graška i otišla u gostinjsku sobu. Stavila je zrno na krevet, a zatim uzela dvadeset madraca i poslagala ih na grašak, pa onda još navali dvadeset perina od guščjih pahuljica. Tu je imala djevojka te noći spavati.
Ujutro je zapitaše kako je spavala.
– Uh, loše, užasno! – potuži se djevojka. – Svu noć nisam gotovo ni oka sklopila! Tko zna što je to bilo u postelji! Na nečem sam tvrdu ležala, tako da mi je tijelo puno modrica. Grozno, kažem vam!
I tada vidješe da je prava kraljevna kad je kroz dvadeset madraca i dvadeset perina osjetila zrno graška. Tako osjetljiva može biti samo prava pravcata kraljevna. Kraljević je uze za ženu jer je sada znao da ima pravu kraljevnu, a grašak pohraniše u riznicu gdje ga i sad možeš vidjeti, ako ga tko nije uzeo.