SVAŠTARA
Svega tu ima.
Neki se vole slikati, pa ih stalno gledam u raznim situacijama i raznim pozama.
Neki vole biti skriveni pa su pod lažnim imenima i slikama odabranim s interneta, koja ih predstavlja neko vrijeme. Očito im ta slika nešto znači.
Čestitamo si rođendane, uredno, iako se ne poznajemo. To mi se sviđa. Nečiji rođendan je ipak rođendan.
Raspravljamo o politici, što je uvijek teška tema, pa zna biti burno.
Ima i nacionalnih previranja, psovki, teških opisa nečijeg izgleda, pa imaš utisak da si u zoološkom vrtu, a ne među ljudima.
Ima brisanja prijateljstava koja očito nisu vodila nigdje pa je nekom konačno prekipjelo, ima sklapanja prijateljstava. Neka se sklapaju radi broja, kao da si samim time vrjedniji ako ih imaš 327, ali komuniciraš s njih 7, ili zbog toga jer ne želiš nikoga odbiti jer mu možda ipak nešto značiš ili naprosto želiš biti pristojan, ili radi toga što te možda može odvesti negdje. Tko zna? Iza svakog imena, pravog ili lažnog, ipak se krije ljudsko biće s osjećajima, manama i vrijednostima.
Ima promatrača koji ništa ne komentiraju niti "lajkaju", ali uredno čitaju ono što ih zanima. Ima onih koji nikada ne "lajkaju" one koji nikada ne "lajkaju" njih, a ako ih "lajkaju", uzvrate i oni "lajkom", mada nisu ni pročitali tekst. Ja tebi, ti meni.
Ima i onih koji se vole upuštati u rasprave i razgovore, pa si tako stvaraju svijet u kojem se zaista i aktivno druže.
Ima i onih koji se fejsom služe kao jedinim besplatnim sredstvom kako bi svoj talent stavili na probu i po odazivu vidjeli valja li to što pišu.
Neki se uporno bore za obespravljene pa pozivaju na djelovanje i stvaranje boljeg svijeta. Takvi su mi jako dragi.
Ali, je li to zaista život?
Koliko je ipak ovdje lakše nego u stvarnom životu? Ako te netko maltretira, nervira, iritira, "klik" i više ga nema. Ako te neka tema stvarno ne zanima, "unlike" stranicu i nema više tih napornih i dosadnih priča. Dosadi i stalno te isto slušat'.
Je li ovo zaista život? Može li nas nečemu naučiti?
Ipak može. Ponekad se iznenadiš kad nekoga osobno poznaješ, pio si kavu s njim, a po onome što ovdje dijeli i kako se predstavlja, pomisliš kako je nemoguće da se radi o istoj osobi. Zaista se ponekad ugodno, ali i neugodno iznenadiš.
Pročitaš predivne i inspirativne tekstove koji te zamisle nad vlastitim životom. Srećeš se s tuđim sudbinama i pomisliš; "Hvala Bogu, ima nas još, nisam jedina koja tako misli, tako osjeća ili koja se tako bori".
Kao i sve, tako i fejs ima i dobre i loše strane.
Meni je doveo neke divne ljude koji su mi postali jako važni, iako ih nikad vidjela nisam, i vjerojatno ni neću. Ali, postali su dio mog života. Možda je to u stvari čudno, ali je li to zaista bitno? Ponekad se čovjek više otvori tako nekome, nego u svakodnevnom životu gdje si uvijek u nekoj žurbi. Facebook mi je donio i osjećaj da moje škrabanje po papiru ipak nešto vrijedi. Ponekad mi ga ipak bude malo dosta, imam potrebu maknuti se na duže vrijeme, ali na kraju se vratim jer ipak su tu, iza blještavog ekrana, ljudi sa svojim sudbinama, koji su ponekad utjeha, ponekad škola, a ponekad inspiracija.
Zato, idemo dalje za nikakve pare, ali tko nešto od ovog more platit'?
Neki se vole slikati, pa ih stalno gledam u raznim situacijama i raznim pozama.
Neki vole biti skriveni pa su pod lažnim imenima i slikama odabranim s interneta, koja ih predstavlja neko vrijeme. Očito im ta slika nešto znači.
Čestitamo si rođendane, uredno, iako se ne poznajemo. To mi se sviđa. Nečiji rođendan je ipak rođendan.
Raspravljamo o politici, što je uvijek teška tema, pa zna biti burno.
Ima i nacionalnih previranja, psovki, teških opisa nečijeg izgleda, pa imaš utisak da si u zoološkom vrtu, a ne među ljudima.
Ima brisanja prijateljstava koja očito nisu vodila nigdje pa je nekom konačno prekipjelo, ima sklapanja prijateljstava. Neka se sklapaju radi broja, kao da si samim time vrjedniji ako ih imaš 327, ali komuniciraš s njih 7, ili zbog toga jer ne želiš nikoga odbiti jer mu možda ipak nešto značiš ili naprosto želiš biti pristojan, ili radi toga što te možda može odvesti negdje. Tko zna? Iza svakog imena, pravog ili lažnog, ipak se krije ljudsko biće s osjećajima, manama i vrijednostima.
Ima promatrača koji ništa ne komentiraju niti "lajkaju", ali uredno čitaju ono što ih zanima. Ima onih koji nikada ne "lajkaju" one koji nikada ne "lajkaju" njih, a ako ih "lajkaju", uzvrate i oni "lajkom", mada nisu ni pročitali tekst. Ja tebi, ti meni.
Ima i onih koji se vole upuštati u rasprave i razgovore, pa si tako stvaraju svijet u kojem se zaista i aktivno druže.
Ima i onih koji se fejsom služe kao jedinim besplatnim sredstvom kako bi svoj talent stavili na probu i po odazivu vidjeli valja li to što pišu.
Neki se uporno bore za obespravljene pa pozivaju na djelovanje i stvaranje boljeg svijeta. Takvi su mi jako dragi.
Ali, je li to zaista život?
Koliko je ipak ovdje lakše nego u stvarnom životu? Ako te netko maltretira, nervira, iritira, "klik" i više ga nema. Ako te neka tema stvarno ne zanima, "unlike" stranicu i nema više tih napornih i dosadnih priča. Dosadi i stalno te isto slušat'.
Je li ovo zaista život? Može li nas nečemu naučiti?
Ipak može. Ponekad se iznenadiš kad nekoga osobno poznaješ, pio si kavu s njim, a po onome što ovdje dijeli i kako se predstavlja, pomisliš kako je nemoguće da se radi o istoj osobi. Zaista se ponekad ugodno, ali i neugodno iznenadiš.
Pročitaš predivne i inspirativne tekstove koji te zamisle nad vlastitim životom. Srećeš se s tuđim sudbinama i pomisliš; "Hvala Bogu, ima nas još, nisam jedina koja tako misli, tako osjeća ili koja se tako bori".
Kao i sve, tako i fejs ima i dobre i loše strane.
Meni je doveo neke divne ljude koji su mi postali jako važni, iako ih nikad vidjela nisam, i vjerojatno ni neću. Ali, postali su dio mog života. Možda je to u stvari čudno, ali je li to zaista bitno? Ponekad se čovjek više otvori tako nekome, nego u svakodnevnom životu gdje si uvijek u nekoj žurbi. Facebook mi je donio i osjećaj da moje škrabanje po papiru ipak nešto vrijedi. Ponekad mi ga ipak bude malo dosta, imam potrebu maknuti se na duže vrijeme, ali na kraju se vratim jer ipak su tu, iza blještavog ekrana, ljudi sa svojim sudbinama, koji su ponekad utjeha, ponekad škola, a ponekad inspiracija.
Zato, idemo dalje za nikakve pare, ali tko nešto od ovog more platit'?
Vesna
