Imaj dlanove koji ne teže da se popune nekom skupom i privlačnom stvarčicom već samo vlastitom toplinom.

Kad se dva dlana spoje kako bi prenijeli svoju toplinu jedan drugome, ima li većeg bogatstva za oboje?

Kad ugriješ nečiji hladan i drhtavi dlan, ima li veće stvari koja može zamjeniti toplinu u grudima koju tada osjećaš?

Dlanova koji ništa ne žele držati osim vlastite topline ima premalo na ovome svijetu. Svijet je zato sve hladniji.

Imaj dlanove koji ne posežu prema stvarima u izlogu, nego prema vlastitom srcu kad gleda u nebo. Daruj svoje srce vječnosti tako što ćeš svoj topli dlan položiti na njega dok se obraćaš nebesima u potrazi za odgovorima, pouzdajući se, želeći naći smisao koji će otjerati prazninu u grudima i zagrijati dlan. Kad dijeliš toplinu dlana, primaš još veću toplinu. Tako tvoj dlan nikada nije prazan.

Imaj dlanove koji miluju, koji brišu, koji se rukuju čvrstim stiskom, koji grleći žele potapšati tuđa leđa koja su se pognula pod težinom vlastitog križa.

Imaj dlanove koji mašu iz daljine, koji liječe svojim toplim dodirom na konačnom sastanku, koji lome kruh na pola.

Neće te uzvisiti, niti učiniti boljim predmet koji ponosno držiš na dlanu kao da si s njime konačno postao nešto. Uzvisit će te poniznost praznih dlanova koji ne nose ništa da bi se hvalili, osim vlastite topline koju bi mogli darovati.

Za poniznost je potrebna hrabrost.

Nije hrabrost steći puno, nego imati tople dlanove u hladnom svijetu.

Blago onima sa toplim dlanovima. To su najbogatiji ljudi. Oni ništa ne drže ako to ne misle dati.

Da je više takvih dlanova, nitko na ovome svijetu ne bi bio gladan i sam.