AKO ŽELIŠ BITI MOJ PRIJATELJ
Ako me želiš za prijatelja, ne postoji sa moje strane nikakav uvjet.
Možeš biti brbljav kao mlinac za kavu, onaj starinski, koji bučno melje sto na sat.
Možeš biti šutljiv toliko da ponekad pomislim kako iz tebe moram izvlačiti riječi kao da udicom lovim ribu na nekoj rivi, brzinom jedne rečenice na sat. Mogu ja biti strpljiva ako te zavolim.
Možeš biti po prirodi nervozan pa ti guza ne da dugo sjediti na jednom mjestu, nikad nemaš mira pa radiš sto stvari u isto vrijeme, rijetko što završiš, ali si zato uvijek pun nekih planova.
Možeš biti flegma tip, koji bi samo frknuo nosom da se kraj njega pola planine uruši.
Možeš biti i onaj tip koji na pitanje "Ima li tko što protiv?", bez beda digne ruku, čak i kada zna da će njegova ruka biti jedina u zraku. U stvari, takve jako volim, sve dok to rade zbog pravde, a ne samoreklame.
Možeš biti i tip promatrača koji nikada ne djeluje ničim da bi se istaknuo, samo pomno promatra i upija, ali zato uvijek može reći pravu riječ ako ga se pita. Možeš biti tip vođe ili tip na guranje.
Možeš biti svakakav ako želiš biti moj prijatelj.
Možeš imati puno, ali i jako malo. Možeš biti ultra moderan ili staromodan.
Sve mi je to svejedno, ako tuđu nevolju ne komentiraš rečenicama: "A, što ću mu ja...", "Zašto bih ja nekome pomogao, kao da meni netko pomaže...", "A vidi jadnika kako izgleda...", "Ne vidim zašto bi to što je njih zadesilo bio moj problem..."
Tada nećeš biti moj prijatelj jer ne mogu imati povjerenja u nekoga tko tako razmišlja.
Ali, ako u one dane, kada prepoznaš da nešto nije u redu, nazoveš i kažeš: "Hej, idemo na kavu?", jer se brineš, ne bježiš od mene sada kada bi tvoje rečenice, zbog toga jer momentalno nisi ti u pitanju, trebale nakratko prestati počinjati sa: "Ja sam...", "Ja ću...", "Ja imam..", nego sa: "Što je bilo?", "Tu sam.", "Slušam.", onda si moj prijatelj, koliko god brbljav, tih, nervozan, bučan, siromašan ili bogat bio. Možeš biti magistar ili kućna pomoćnica, možeš biti rođen u bilo kojoj državi na svijetu. Tu škole i mjesto rođenja ne pomažu.
Možeš biti brbljav kao mlinac za kavu, onaj starinski, koji bučno melje sto na sat.
Možeš biti šutljiv toliko da ponekad pomislim kako iz tebe moram izvlačiti riječi kao da udicom lovim ribu na nekoj rivi, brzinom jedne rečenice na sat. Mogu ja biti strpljiva ako te zavolim.
Možeš biti po prirodi nervozan pa ti guza ne da dugo sjediti na jednom mjestu, nikad nemaš mira pa radiš sto stvari u isto vrijeme, rijetko što završiš, ali si zato uvijek pun nekih planova.
Možeš biti flegma tip, koji bi samo frknuo nosom da se kraj njega pola planine uruši.
Možeš biti i onaj tip koji na pitanje "Ima li tko što protiv?", bez beda digne ruku, čak i kada zna da će njegova ruka biti jedina u zraku. U stvari, takve jako volim, sve dok to rade zbog pravde, a ne samoreklame.
Možeš biti i tip promatrača koji nikada ne djeluje ničim da bi se istaknuo, samo pomno promatra i upija, ali zato uvijek može reći pravu riječ ako ga se pita. Možeš biti tip vođe ili tip na guranje.
Možeš biti svakakav ako želiš biti moj prijatelj.
Možeš imati puno, ali i jako malo. Možeš biti ultra moderan ili staromodan.
Sve mi je to svejedno, ako tuđu nevolju ne komentiraš rečenicama: "A, što ću mu ja...", "Zašto bih ja nekome pomogao, kao da meni netko pomaže...", "A vidi jadnika kako izgleda...", "Ne vidim zašto bi to što je njih zadesilo bio moj problem..."
Tada nećeš biti moj prijatelj jer ne mogu imati povjerenja u nekoga tko tako razmišlja.
Ali, ako u one dane, kada prepoznaš da nešto nije u redu, nazoveš i kažeš: "Hej, idemo na kavu?", jer se brineš, ne bježiš od mene sada kada bi tvoje rečenice, zbog toga jer momentalno nisi ti u pitanju, trebale nakratko prestati počinjati sa: "Ja sam...", "Ja ću...", "Ja imam..", nego sa: "Što je bilo?", "Tu sam.", "Slušam.", onda si moj prijatelj, koliko god brbljav, tih, nervozan, bučan, siromašan ili bogat bio. Možeš biti magistar ili kućna pomoćnica, možeš biti rođen u bilo kojoj državi na svijetu. Tu škole i mjesto rođenja ne pomažu.
Vesna
