Što znači roditi biće koje je nesposobno za počiniti grijeh? Zašto se kaže da su naša djeca sa poteškoćama došla na ovaj svijet da bi nas učila poniznosti, ljubavi i nesebičnom davanju? Sada ću vam to pokušati objasniti.

Malo poslije Nove godine, naš je župnik došao blagosloviti naš stan. Bio je vidno umoran jer je bilo kasno i tko zna koja smo mu mi obitelj bila već po redu.

Dok je župnik molio blagoslov, moj suprug mi je davao znakove da mu trebam nešto platiti kada završi, pa sam počela razmišljati o tome. Odjednom je naša kćerkica počela na sav glas nešto vikati jer ne može pričati. Pošto sam 24 sata, već 16 godina stalno sa njom, ja sam odmah shvatila da ona pjeva, ali svejedno sam joj šapnula "pssssst", jer sam mislila da će tako smetati u molitvi. Kada je župnik otišao, ja sam je pitala:

"Jesi li ti to njemu pjevala?"
Ona mi odgovori potvrdno.
"A što si mu pjevala? Neku dječju pjesmu?"
Odmahnula je glavom.
Ja je opet pitam: "Jesi li mu možda pjevala pjesmu o Isusu?"
Ona se veselo nasmiješi i odgovori potvrdno.

Eto, tako mene moja kćerka uči. Od nas četvero prisutnih pri blagoslovu, ona je bila jedina koja je mislila na Isusa, a kako ne može pričati, odlučila je pjevati onako kako najbolje zna.

Ja sam sigurna u to da je ona došla na ovaj svijet sa svojom misijom. A to je da nas velike, koji smo uhvaćeni tempom života i samim time postali preužurbani, materijalni i sve manje duhovni, uči što stvarno znači voljeti. I uči nas ona, svakoga dana i dobro joj ide.

Ljubavi moja, ne bih te dala za ništa na ovome svijetu! Da barem drugi vide da si anđeo!