Tu sam, znaš? Naravno da znaš...
I ja znam da si tu.

Ali reći ću ti, iako su riječi tako škrte kada žele reći osjećaje. Škrte i preslabe. Na svim svjetskim jezicima.
Znaš ono "u dobru i u zlu?"
E pa mnogi su tu u dobru. Ja ću uvijek biti i na onoj drugoj strani.
Kao što si ti sada sa mnom. Nas dvije protiv ostatka svijeta. Zašto ne, dok mislimo da se borimo za dobro? Drugi neka se čude.
Kada te bude život opet bacao sa litice, ja ću letjeti sa tobom.
Kada budem vidjela suze, ne brini, ja uvijek imam spremne maramice u torbi. One za jednokratnu upotrebu. Da se ne ponovi.
Kada ti se budu smijali, ja ću se za inat smijati sa tobom.
Kada opet budeš ležala negdje daleko u bijelom krevetu sa bijelim zidovima oko sebe, samo pritisni broj 1 na mobu. Ja sam tamo memorirana. Na broju 1 su uvijek oni baš za takve trenutke u životu. Blago onom tko ima nekog na broju 1. Ja imam tebe i puno puta sam ga pritisnula. Ta jedinica na mobu je zakon i tebi i meni.
Ne zaboravi to.
Kada si u bijeloj sobi koja miriši na Domestos, nema sata jer vrijeme se tamo ne miče. Zato, zovi kada god. Kada opet izađeš, vrijeme će opet krenuti.
Onda ćemo se opet prepirati oko toga šta je važnije, ovo ili ono. Razmjenjivati suze, recepte, najnovija medicinska dostignuća za našu djecu, ogovarati i hvaliti muževe i uživati u rijetkim kavama koje smo uspjele ukrasti u prenatrpanim danima.
Dvije krhke, ponekad uplašene a ponekad hrabre blese!
Jedna se spotakne a druga ljuto šutne kamen i pruži ruku.