LIKOVI:

• DJEVOJČICA
• DJEČAK
• KLAS
• PTICA
• MAČKA
• KLASJE
• GLAS ZEMLJE

Zastor dekoriran snopićima žita povezanih trobojnicom. Iznad zastora izrasta žitno polje i čuje se pjesma:

Urodilo zlatno polje,
kosci žito kose,
u snopove klasje vežu,
na mlin ga nose.

Pjesma mlina vesela
daleko se čuje,
mrvom kruha postati
svako zrno snuje.

(Pri kraju pjesme klasje nestaje i ostaje jedan klas. Klas plače. Ispred zastora nailazi djevojčica.)

DJEVOJČICA: Je li mi se učinilo ili je ovdje netko plakao?

KLAS: Nije ti se učinilo! Ja sam plakao. Svi moji prijatelji klasovi  već su u mlinu. Od njih će samljeti brašno, pa će ispeći kruh, pecivo i kolače. Samo su mene zaboravili. Što će biti samnom?

(Pored klasa pojavljuje se ptica.)

PTICA: Ne plači! Tvoje zrnje posve je dovoljno za moj gladni želučić. Ako želiš mogu te ja pojesti.

(S druge strane šulja se mačka.)

(Nailazi dječak ispred zastora.)

DJEČAK: Gle, klas! ... a na njemu zrnje. Njime ću gađati ptice (cilja praćkom prema ptici), mačke (nišani u mačku)  i djevojčice.

DJEVOJČICA: Ti si jako zločest! Makni tu praćku i ostavi klas na miru! (nježno se obraća klasu)
Ne boj se klasiću! Ja ću ti pomoći... samo, što bih s tobom?

(Začuje se glas.)

ZEMLJA: Djevojčice! Djevojčice!

DJEVOJČICA: Tko me zove?

ZEMLJA: Ja sam zemlja. Pokloni klas meni i vidjet ćeš kako ću te bogato  darivati. Sve što u  mene posiješ nije uzalud, već ti se stostruko vraća.

DJEVOJČICA: Poslušat ću te. Mislim da pravo govoriš.

(Ubire zrnje s klasa i posipa ga po zemlji. Niču klasovi, jedan za drugim. Ruke iza zastora ubiru klasje i podižu pogaču.)

Uz pjesmu izlaze ispred zastora; plešu u kolu i pjevaju:

DJEVOJČICA (iz sredine - obraća se publici): Nije li san svakoga od nas jednak snu malenog zrna žita- postati mrvom dobrote,
kako bi jednom i za nas netko rekao: Dobar si kao kruh!