Djed Božićnjak ima punu bradu problema - Božić se bliži, a soba Rudolfa nigdje nema. Nema ga u štali, nema ga na slami, na potoku ne pije, vidio ga nitko nije. Anđelčići maleni darove spremaju: lutkice, autiće, kape i čarapice. Ostali sobovi saonice uređuju, za božićnu noć da sjaje, da blistaju. I Baka Mraz s ljubavlju, vrijedno, čisti i pegla Djedovo odijelo.

Jedan anđelčić se noću, krišom na zemlju spustio, sve pregledao i Djeda Božićnjaka detaljno izvijestio:

- Djeca su cijelu godinu bila vrijedna pa će im oblaci na Božić pokloniti puno snijega. Starije od sebe poštuju, a mlađe paze i čuvaju. Božićni kolačići su ispečeni; zaključujem da su svi ljudi za Božić spremni!

- Krasno, divno, - reče Djed Božićnjak – ali gdje je naš Sobić Svjetlonosić?! Svako dijete zna da Djedica darove raznosi noću, a da se ne izgubi može zahvaliti Rudolfovom nosu. Kako ću sada na krovove sletjeti?! Mogao bih u tom mraku u kakav dimnjak zveknuti!!!

Prije no Djedica rečenicu završi, ugleda kako u mraku nešto zablješti.

- Rudi! To si zbilja ti?!
- Da, Djedice! Ja sam - rogom i nosom!
- Pa gdje si bio sobe jedan mali? Sav sam se preznojio misleći da si se izgubio.
- Kako bi mi nos dobro sjajio, malo sam čarobne mahovine prizalogajio.
- Odlično, saonice su pune darova,  Baka Mraz je odijelo pripremila. Možemo krenuti i dobroj djeci Božićno jutro darovima uljepšati!