Djeca: Tata zeko, dođi! Tata zeeekooo!

Tata zec: Evo me. Morao sam ručak kuhati i kuću pospremati.

Mali zec: Igraj se samnom, tata. Krenimo u šetnju šumom.

Tata zec: Može, krenimo! Hop, hop...

Mali zec: Gle, tu je moj prijatelj medo. Medo, što si tako tužan?

Medo: Jeseni je zadnji dan. Moram na spavanje, na zimski san.

Mali zec: To nije razlog za tugu i brigu. Dođi sa mnom još malo na igru!

Medo: Znaš, htio bih još vidjeti okićen bor i pahulje kako lete, ali mama je rekla: Moraš na spavanje, drago dijete!

Tata zec: Da, da, mamu se mora slušati, i tatu isto.

Mali zec: Sjetio sam se! Ja ću ti rado pomoći! Saznat' ću kad dolazi Božić i probuditi te u toj noći.

Medo: Oh, zeko, puno ti hvala! Evo ti ova kruška, mama ju je meni dala.

Mali zec: Ja kruške ne volim, a za dogovor ne brini! Hoopa, hop, hoopa hop... Opet jedan dobar skok.

Medo: Možda ću vidjeti i pahuljica let. Baš sam sretan, volim cijeli svijet. Idem na spavanje. (medo zaspi)

Mali zec: Hoopa, hop, hoopa hop... Baš je dobar ovaj skok.

Tata zec: Pogledaj mene, sine, tata skače u visine. Hopaa - hop, hopa - hop.

Mali zec: Mislim da su moji skokovi ljepši, ali nema veze, neka on misli da je najbolji.

Tata zec: Pozovimo sad medu nek vidi okićen bor i pahuljice kako lete. Pomognite nam djeco. Medooo!

Djeca: Medo, medoooo!

Medo: Hvala vam, prijatelji moji. Sretan sam, volim cijeli svijet! Baš to sam to htio vidjeti - okićen bor i pahuljica let!

Zvončići........kraj