MALA SNJEŽNA PRIČA (Vlasta Pokrivka)
SCENA: drvo, pahulje snijega razasute po podu
KOSTIMI (za četiri snjegovića):
Bijela muška košulja s 4 gumba od crnog kartona, metla, kaširani lonac i mrkva od filca za nos. Pahulje od spužve.
MUZIKA: VIVALDI - ZIMA
LIKOVI: LEDENKO
SNJEŽAK
GRUDOKLIZ
VJETROMRAZ
KOSTIMI (za četiri snjegovića):
Bijela muška košulja s 4 gumba od crnog kartona, metla, kaširani lonac i mrkva od filca za nos. Pahulje od spužve.
MUZIKA: VIVALDI - ZIMA
LIKOVI: LEDENKO
SNJEŽAK
GRUDOKLIZ
VJETROMRAZ
Na maloj čistini stoji Ledenko, uz vedru glazbu dokliže Grudokliz
GRUDOKLIZ: Hej, Ledenko, ja sam snjegović Grudokliz,da li
me se sjećaš?
LEDENKO: Da, sjećam se, djeca su nas napravila istog
dana. Ti si odmah odklizao nekamo.
GRUDOKLIZ: Da, a što je s tobom? Ti stojiš na istom mjestu.
Što si se toliko zakristalio i zapahuljio?
LEDENKO: Nešto mi nedostaje, ali ja ne znam što.
GRUDOKLIZ: Zar si nešto izgubio?
LEDENKO: Nisam.
GRUDOKLIZ: Čekaj, čekaj pa ti nemaš metlu, ona ti fali!
/odlazi po metlu i vraća se
LEDENKO: Hvala ti Grudiću, ali ja ne trebam metlu.
GRUDOKLIZ: Znam, znam, tebi treba novi lonac. /odnosi metlu i donosi lonac./
LEDENKO: Žao mi je ali, ni lonac mi nije potreban.
GRUDOKLIZ: Joj, joj, grudice, loptice, kuglice, okruglice, pa ti si možda bolestan. Idem po doktora Vjetromraza, on će ti dati aspirin, penicilin ili neki drugi cincilin.
/ odlazi i pojavljuje se doktor/
VJETROMRAZ: Dobar dan!
LEDENKO: Dobar dan.
VJETROMRAZ: Ja sam doktor Vjetromraz. Pogledati ću da li si bolestan. Oh, hladan si kao led, još i hladniji. To je za snjegovića super. Ne, ti nisi bolestan, ti si samo tužan.
LEDENKO: Nešto mi nedostaje.
VJETROMRAZ: Pogledaj Ledenko, oko tebe su snježne staze. Pođi jednom i naći ćeš ono što nemaš. U zdravlje.
LEDENKO: U zdravlje i hvala vam, idem odmah na put.
/Lagano uz glazbu hoda i zadržava se u šumici/
SNJEŽAK: Hej, snjegoviću, stao si na moje mjesto, tu ja stojim, samo sam se malo prošetao./ LJUTITO/
LEDENKO: Nisam znao da je to tvoje mjesto, evo već odlazim. /lagano uz glazbu odlazi/
SNJEŽAK: Vrati se, šalio sam se, zar ti nisi odavde?
LEDENKO: Nisam.
SNJEŽAK: Doklizao si se s nekog visokog brijega?
LEDENKO: Nisam, ne volim se klizati.
SNJEŽAK: Čudno snjegović si a ne voliš se klizati.
LEDENKO: Bojim se da ne padnem.
SNJEŽAK: A tako, dođi bliže, ja sam veći! Zajedno ćemo se klizati. Evo ti ruka. Hoćeš li?
LEDENKO: Hoću, ja sam Ledenko.
SNJEŽAK: Ja sam Snježak, hajde sa mnom i ne boj se.
LEDENKO: Evo već jurim. / kližu uz glazbu /
Više se ne bojim.
SNJEŽAK: Onda idemo na zaleđeno jezero, tamo dolaze svi snjegovići!
LEDENKO: Ja ću paziti da mi se u gužvi ne izgubiš.
SNJEŽAK: I ja ću tebe paziti. /pojavljuje se Vjetromraz dok snjegovići kližu /
VJETROMRAZ: Kako je lijepo imati prijatelja, onda više nisi sam i možeš biti sretan!
