Mali dupin: Hej, hobotnice, dignite krak, treba mi za skokove znak!

Hobotnica: Tko mi se to usuđuje smetati, više se ni po dnu mora ne može u miru šetati!

Mali dupin: Oprostite, to sam ja dobri dupin.

Hobotnica: Opraštam ti jer si mali. Ne volim baš kad se veliki dupin sa mnom šali.

Mali dupin: Pozivam vas da pogledate moju najmiliju koreografiju. Ronjenje i skokovi u vodu - to mi je lijepo kao da pjevam dupinsku odu!

Hobotnica: Žalim, ali draža mi je morska dubina. Tamo vlada tišina.

Mali dupin: Šteta što vas mami duboka morska voda, a htio sam vam pokazati skokove…
Što je to? Poslušajte! Kakav glas, a neobičan stas...

Hobotnica: To je brod, kad ga čujem, odmah me želja za putovanjima mine! Čim ga vidiš, sakrij se u morske dubine.

Mali dupin: Ali zašto? Pogledajte ga, baš je lijepe boje. Slične su kao moje.

Hobotnica: Dobro je poslušati katkad starije nas. Zapamti, uvijek slijedi mamin glas.

Mali dupin: Ali, zbog čega? Zašto ne smijem vidjeti što to putuje iza njega?

Hobotnica: Zar ne razumiješ, ludo mala? Kad bi te ulovila njegova mreža, tvoja zvjezdica više ne bi sjala.

Mali dupin: Hobotnice, vi ste  mudri jako, možda postanemo prijatelji polako.

Hobotnica: Žao mi je što te moram rastužiti. U mojem bontonu piše: Nije se zgodno s dupinima družiti.