DJEČAK: Snjegoviću duga nosa, od čega je tvoja kosa? A reci mi, dragi moj, od čega je nosić tvoj? I zašto ti lonac plavi cijelo vrijeme je na glavi? A čemu ti metla služi? Stvarno nitko to ne kuži! I te tvoje crne oči, vide li dobro i po noći? Još mi kaži, ako znadeš, zašto ovdje dane kradeš? A odijelo tvoje cijelo, hoće li dugo biti bijelo?

SNJEGOVIĆ: Hej, dječače dragi moj, neobičan ti si soj! Svašta bi ti htio znati, pa ću odgovor ti dati! Kosa mi je slamica, nosić mi je mrkvica, a lonac mi je plavi - umjesto šešira na glavi! Moja metla služi ptici da se odmori na grančici, a crne mi oči isto vide i po noći. A jel' dane kradem stvarno to ne znadem! Odijelo mi moje cijelo, neće dugo biti bijelo, jer kad zima nam oslabi, tad počinju moji jadi! Moj topli kaput bijeli u vodu se pretvori cijeli. A to je, dječače, znaj, mojem životu kraj!