Proljeće je stiglo u voćnjak na vrhu brežuljka. Sunce ga miluje po cijele dane. Tu i tamo malo pridrijema iza kišnih oblaka, pa za to vrijeme proljetna kišica donese osvježenje.

Voćke u voćnjaku  raduju se dolasku proljeća.

„Obožavam proljeće! Tada moje grane dobiju prekrasnu haljinu od zelenog lišća!“ oglasila se marelica.

„I ja mu se radujem! Ukrasi mi grane nježnim, bijelim cvjetovima!“rekla je trešnja.

„A ja najviše volim mirise koje nam donosi! Naprosto su božanstveni!“ hvalila je proljeće i višnja.

Samo je jabuka šutjela, nije ništa rekla.

„Hej, a ti jabuko, što je tebi najljepše kada stigne proljeće?“ pitala ju je trešnja.

„Ja ne volim proljeće, ne volim kada dobivam lišće i ne volim kada cvjetam!“ rekla je mrko jabuka. „Željela bih spavati a ne mogu od ove gužve i buke u voćnjaku. Zuje pčele, lete leptiri, cvrkuću ptice…svi galame! Vi neumorno pričate i smetate mi! Pustite me na miru!“ završila je grubo.

„Ali pčelice su korisne! One oprašuju naše cvjetove i tako uz njihovu pomoć na našim granama naraste sočan plod kojeg djeca obožavaju!“ ljubazno joj je objasnila trešnja.

„A ptičice uklone sve štetne kukce s tvojeg stabla“,  hvalila je višnja ptičice .

„Nije me briga!“ oholo je rekla jabuka. „I ne želim da mi se ovog proljeća približi niti jedna pčela a niti ptica. A još manje želim dječju galamu! I ne želim niti s vama razgovarati! Sama sam sebi dovoljna!“

Voćke su bile iznenađene ponašanjem jabuke, ali su učinile kao što je i rekla. Više nisu razgovarale s njom. Poslušale su je i pčelice i ptice, pa više nisu zujale i cvrkutale oko nje. Ostala je sama, kao što je i željela.

Dok je ona samovala, druge voćke su uživale u proljeću, ptičjem cvrkutanju, zujanju pčelica… Uskoro su nježne cvjetove na njihovim granama zamijenili plodovi koji su uz pomoć sunca lagano  postajali zreli i sočni. Voćke su bile presretne zbog toga. Oko njih su se skupljala djeca željna sočnih plodova, a one su radosno  savijale grane prema zemlji kako bi dječje ruke mogle ubrati zrele plodove. Bile su korisne i u tome su uživale.

A jabuka?  Jabuka nije imala plodove, jer pčelice nisu oprašile njene cvjetove. I lišća je bilo malo. Pojeli su ga mnogobrojni kukci jer nije bilo ptičica da ih ukloni. Jabuka je bila sama kao što je i htjela. Ali, nije bila sretna. Nedostajalo joj je zujanje pčela, cvrkut ptica, druženje s drugim voćkama, dječje ručice koje nježno beru njene plodove….pogriješila je i to joj je tek sad bilo jasno.

Zato je odlučila da će slijedećeg proljeća sve biti drugačije. Čak će i najcvrkutavijoj ptičici dopustiti sa u njenoj krošnji savije gnijezdo.