Ljetno je poslijepodne. Vruće je za igru u parku i vožnju biciklom pa Luka i ja vrijeme provodimo na terasi. Igramo se autićima. Luka ih slaže u garažu napravljenu od kutije za cipele, a ja pogađam njihove nazive. Kada smo se umorili od igranja, lijepo smo se smjestili u ležaljku. Čekali smo Lukinu mamu da nam priča priče. Umjesto nje, na terasu je došao Lukin djed.

„Dobro jutro želim svom unuku Luki i njegovom plišanom prijatelju!“ pozdravio nas je veselo.

„Djede, djede!“uzviknuo je Luka sretno i sa mnom u naručju skočio mu u zagrljaj. Djed nas je svojim velikim rukama grlio obojicu i tako nam pokazivao koliko nas voli. Ubrzo smo se sva trojica izležavali u ležaljci.

„Lijepo nam je ovdje, kao da smo na ljetovanju“, rekao je djed.

„A što je to ljetovanje djede?“ želio je znati Luka. To je i mene zanimalo pa sam pažljivo slušao odgovor.

„Ljetovanje je odmor, zabava… Kada imaš vremena, u  putnu torbu spremiš odjeću, obuću, četkicu za zube, češalj i koju knjigu i kreneš na put prema moru, planini, jezeru ili nekom gradu. Kada stigneš, na primjer na more, tada se sunčaš, kupaš, plivaš, roniš, vadiš iz mora školjke, rakove,morske zvijezde, praviš dvorac od pijeska… Ako je prevruće, skloniš se u hlad ispod borova ili palmi i jedeš sladoled, piješ limunadu…A navečer, kad sve utihne, lijepo zaspeš uz šum valova.“

„Siguran sam da bi Nani i ja napravili najljepši dvorac od pijeska!“ bio je siguran Luka. „Ja bih jako volio vidjeti to ljetovanje“, čeznutljivo je još uzdahnuo, a i ja s njim. Niti ja nisam još vidio ljetovanje.

„Hm, hm“, rekao je djed, a mi nismo znali što bi to trebalo značiti. To smo ga htjeli i pitati, ali nismo stigli jer je iznenada ustao, štipnuo nas za nosiće i prije nego je otišao rekao zagonetno: „Samo strpljenje pretvara dudov list u svilu.“

Luka i ja nismo znali niti što je dud, niti kako se pretvara u svilu, pa tako nismo niti znali što je djed htio reći tom rečenicom. To nije znala čak niti Lukina mama koja je pametnija od nas, iako kaže da zna što je dud i kako se pretvara u svilu.

Dok smo mudrovali o tome, došlo je i vrijeme spavanja. Prije nego što smo utonuli u san, Luka mi je šapnuo kako ćemo ja i on ići vidjeti to ljetovanje dok on nauči sva slova i brojeve. „To bi bilo lijepo“, složio sam se, zijevnuo i zaspao.

Probudio me glas Lukine mame: „Luka, Nani, brzo, trk na terasu! Čeka vas iznenađenje!“

Još nisam niti dobro otvorio oči, a osjetio sam kako poskakujem u Lukinom naručju dok je trčao na terasu. Na terasi je sve bilo kao i jučer, pa smo zastali zbunjeni. Tad smo čuli kako nas Lukin djed doziva iz dvorišta, pa smo pogledali u tom pravcu. Od iznenađenja smo ostali bez riječi, jer je travnjak iz dvorišta kakvo smo mi poznavali, nestao  preko noći. Sad je bio prekriven pijeskom, a u sredini se nalazio veliki plastični bazen pun vode. Oko bazena, na pijesku su bile dvije ležaljke, dva ručnika, suncobran, kantice i lopatice za pijesak, kao i gumena palma koja se ljuljuškala na vjetru. Na samom ulazu u dvorište bio je veliki natpis koji niti ja niti Luka nismo znali pročitati; (poslije nam je Lukin djed rekao da tu piše „LJETOVANJE NA PLAŽI LUKONANI“). Ali i prije nego što smo čuli što piše na natpisu, bilo nam je jasno da je Lukin djed donio ljetovanje u naše dvorište, samo nama za ljubav. Sreći nije bilo kraja, pa smo uzvikujući „JUPIIII,JUPIII!“  otrčali u Lukinu sobu po putnu torbu. Čekao sam na krevetu dok je Luka u ruksak spremao kupaće gaćice  (ja sam dobio Lukine koje je prerastao), kremu za sunčanje i kolut za plivanje; četkicu za zube nismo stavili jer smo odlučili da ćemo i na ljetovanju navečer spavati u Lukinoj sobi.

Nakon toga sjurili smo se u dvorište sretni do neba! Izljubili smo djeda i sve u šesnaest počeli ljetovati. Napravili smo najljepši dvorac od  pijeska, baš kao što je Luka i rekao , ronili smo, plivali i smijali se po cijeli dan. Kada je bilo prevruće, u hladu ispod palme i suncobrana hladili smo se pijući limunadu  i jedući sladoled i voće. Pridružili su nam se i Lukini prijatelji iz susjedstva, pa smo iz dana u dan, uživali na našoj plaži „LUKONANI“.

S dolaskom prvih jesenskih kiša, naša plaža je spremljena ispod male nadstrešnice u dvorištu. Tako je dvorište poprimilo svoj uobičajeni travnati izgled. Ali, samo na kratko, jer već se  žuto lišće sprema da ga cijelog prekrije.