Na kraju mora, ispod duge, postoji kraljevstvo Druželjublja.

Kraljevstvom Druželjublja vladaju kraljica Lijepa Riječ i kralj Vedri Pogled.

Stanovnici Druželjublja vedri su i nasmijani i uvijek su spremni pomoći prijatelju u nevolji. Koriste lijepe riječi kao što su izvoli, hvala, molim , oprosti, mogu li i dr.

Kuće, neboderi, škole i vrtići izgledaju prekrasno u zemlji Druželjublja. Vrtovi, cvjetnjaci i parkovi su čisti i uređeni i nitko nikad nije potrgao ljuljačke u parku.

Školske hodnike  na odmoru  ispunjavaju veseli dječji glasovi, smijeh i šale. U dućanu svi strpljivo čekaju u redu.

U slobodno vrijeme stanovnici Druželjublja  organiziraju druženja i izlete, pjevaju, igraju nogomet, košarku, graničara i mnoge druge društvene igre.

Dječak Zuki  sretan je u zemlji Duželjublja. Ima puno prijatelja. Slobodno vrijeme provodi u parku, igrajući se s prijateljima.

Ali dosadilo mu je biti pristojan i u autobusu ustupiti mjesto starijem od sebe. Dosadilo mu je koristiti čarobne riječi molim, hvala, izvoli, oprosti. Dosadno mu je čekati u redu.

Jednoga dana odlučio je s prijateljem Totom posjetiti susjedno kraljevstvo Zumbeliju kojim vladaju  kraljica Ružna Riječ i kralj Mrki Pogled. Čuli su da je tamo super. Uopće ne moraš biti pristojan i koristiti lijepe riječi.

Ali, dolaskom u kraljevstvo Zumbeliju, neugodno su se iznenadili. Sve kuće, neboderi, škole i vrtići u zemlji Zumbeliji izgledale su trošno i staro. Vrtovi i cvjetnjaci  bili su zapušteni, zarasli u korov.

U parkovima su bile potrgane sve ljuljačke, svi tobogani i vrtuljci, uništene  sve klupe.

Stanovnici Zumbelije  prolazili su spuštenih glava i nisu pozdravljali jedni druge. Izraz lica bio im je mrk i nikoga nisu vidjeli nasmijanog.

Nigdje nisu vidjeli niti djecu da se igraju graničara ili ledene kraljice. Svako dijete koje su vidjeli bilo je samo.

Ušli su u dućan kako bi kupili sok, ali tu je vladao potpuni nered. Nitko nije čekao red i svi su galamili jedni na druge:

„Skloni mi se s puta starče!“

„Došao si zadnji nasilniče!“

„Ušutite vas dvojica!“

Prošli su pored jedne škole, a iz školskog dvorišta odjekivale su uvrede:

„Ti si glup i imaš veliki nos!“

„Smetaš, skloni mi se s puta!“

„Skloni tu svoju ružnu torbu!“

Toto i Zuki više nisu mogli slušati te ružne riječi i nisu željeli ostati više niti minutu u zemlji Zumbeliji.

Što su brže mogli, vratili su se u svoje kraljevstvo Druželjublja, gdje su vladali kraljica Lijepa Riječ i kralj Vedri Pogled. I bili su ponosni što su stanovnici tog prekrasnog kraljevstva. A posjetiti ga uvijek možete i vi ako izgovorite samo jednu lijepu riječ.