Jučer smo Luka i ja bili kod zubara. Zubar je isto kao doktor, samo što on pregleda zube, a ne  grlo i uši kao kad imaš temperaturu. Nosi bijeli ogrtač i zelenu masku preko nosa i usta.

I Luka i ja malo smo se  preplašili kada smo vidjeli tu masku.

Luka mi je šapnuo na uho: „Joj, Nani, mene je strah! Ovaj čovjek nosi masku, sigurno će mi raditi nešto strašno!“

Iako je i mene bilo strah, želio sam ga utješiti pa sam mu šapnuo: „Vidio sam u filmovima, zubari nose maske kako bi izgledali važni.“

Mislim da je taj zubar čuo što smo šaputali, jer je nakon toga skinuo masku, nasmiješio se i ljubazno rekao: „Ne brini, ja nosim masku zbog higijene. Dok ti pregledam zubiće sve mora biti čisto.“

To nas je malo umirilo, pa se Luka ohrabrio i pitao zubara čemu služe svi ti sjajni štapići pored zubarske stolice.

„To je moj alat kojim  pregledam jesu li svi zubići zdravi“, strpljivo je objasnio zubar.

„A što bude ako je neki zubić bolestan? I kako vi znate kada je zubić bolestan?“ bio je radoznao Luka.

„Zubić je bolestan kada se na njemu pojavi crna točkica – to su bakterije koje grickaju lijepi, bijeli zubić i žele ga napraviti crnim i ružnim. Ako pustiš da crna točkica postane velika, zubić te počne  jako boljeti.  Ali, ako na vrijeme posjetiš zubara, crna točkica se izbriše ovom zubarskom bušilicom, rupica ispuni masom za zubiće i zubić je opet lijep i bijel“ ,odgovorio je zubar, nasmiješio se i još mu namignuo.

I Luka se nasmiješio i hrabro smo zauzeli mjesto u zubarskoj stolici. Ja sam sjedio u njegovom krilu i na svu sreću mogao sam držati svoju njuškicu zatvorenom dok je zubar svojim alatom pregledao Lukine zubiće. Zubar je povremeno ispod maske govorio: „Hm, hm,…da…da….u redu, u redu“, a ja sam hrabrio Luku tako što sam svoju šapicu stavio u njegovu ruku.

Nakon nekoliko minuta, zubar je skinuo masku i rekao: „Luka, tvoji su zubići lijepi i bijeli, nemaju niti jednu crnu točkicu! Dođi mi ponovno na pregled za šest mjeseci , a do tad ih redovito peri poslije svakog jela, naročito prije spavanja kako bi ostali zdravi!“

„Juuuupiiiii!“ uzviknuo je Luka sav sretan i zajedno smo brzinom munje skliznuli sa zubarske stolice. Na odlasku smo za uspomenu i on i ja dobili zubarsku masku, pa smo cijelo popodne svim Lukinim vojnicima i plišancima pregledali zube.

Prije spavanja pravio sam Luki društvo dok je marljivo četkao svaki zubić, a kada smo bili ušuškani u krevetu za spavanje, šapnuo sam mu na uho: „Luka, bio si super hrabar kod zubara. Ponosan sam što sam ti prijatelj!“

Luka me je zagrlio i šapatom mi odgovorio: „ Hvala ti što si me hrabrio.“