Budući da od sinoć ništa nije okusila, ujutro, na dan odvoza smeća, posudi za otpad neugodno je zakrulilo u želucu i crijevima. Kad se nad njezina gladna usta navirila djevojčica Laura s dvije kućne posude za otpad,  ponadala se slasnim i obilnim zalogajima.

No umjesto obadvije, Laura je u nju ispraznila samo posudu s kostima, limenkama, gumom i plastikom. Ljuske od jaja, kore od banana i listove salate istresla je u novu posudu zelene boje s natpisom Biootpad.

– Ta-ko! – reče Laura. –  Mikroorganizmi će preraditi biotpad u vrlo kvalitetan kompost!

– Kompost? Biootpad? Nikad čula! – naćuli uši  posuda za otpad.

– Otpad završava na deponiju za smeće, trajnom odlagalištu otpada, a biootpad iz gospodarstva i kućanstva nakon kompostiranja  dodaje se tlu kao hrana – objasni  joj veselo posuda za biootpad.

–  Razboljet ću se jedući samo opuške, kovine, pepeo, staklenke i baterije! – snuždi se posuda za otpad.  –  Zar nikad više neću okusiti opalo voće, uvelo cvijeće, suho granje, piljevinu i salamu?!

– Ako otpad i biotpad završe zajedno u tvojem želucu, cijeli  sadržaj postaje smeće – objasni posuda za biootpad i, podižući desni kažiprst,  nastavi:  – Ali, ako se  pažljivo odvoje, bit će manje odlagališta.

– Zanimljivo! – s osmijehom će posuda za otpad. – Na trenutak sam ti pozavidjela. No zapravo svaka od nas, radi zaštite zdravlja  i okoliša, mora pažljivo odraditi posao kako bi ljudima na pravi način postala korisna.