Skidam kapu cvijetu što na livadi stoji
i snijegu što od pahulja
bijele haljine kroji.

Skidam kapu suncu,
što do zemlje svoje zrake pruža
i vrtu punom crvenih ruža.

Kapu skidam povjetarcu što lagano puše
i jakim vjetrovima koji kuće ruše.

Skidam kapu ribama što pod vodom disati mogu
i kapu skidam bikovom velikom rogu.

Skidam kapu šumu mora
i suncu koje se uvijek pojavi kada svane zora.

Kapu skidam oblacima što stalno plove
i psima što sami sebi rep love.

Skidam kapu kiši što najljepšu pjesmu svira
i sjeni stabla u kojoj uvijek nađeš malo mira.

Skidam kapu jezeru što se ne miče nikada
i rijeci što teče uvijek pa i sada.

Skidam kapu mraku što snove donosi
i kapu skidam jutarnjoj rosi.

Skidam kapu pčelama čiji čuje se roj,
skidam kapu noći jedinstvenoj.

Skidam kapu drveću što jesen prepoznati zna,
cijeloj prirodi kapu skidam ja!