Jedan je pijetao stalno zanovijetao.

Nikad mu nije bilo po volji,

uvijek je mislio da od svih je bolji.

Jednog je vedrog i sunčanog dana,

kokoši našao tisuću mana.

"Sijeno ti je razbacano, jaja nisi dala,

koka Zorka zbog tebe umalo je pala!

A i perje sad je sivo, sapuna tebi treba.

Operi nogu, krilo, prašina te vreba!"

Piletu je jadnom odbrusio svašta,

mrgudnom je pijetlu podivljala mašta.

Svakoga je tužio, za manama mu tragao,

a da svoje greške nije ni izvagao.

Tako jednog jutra, oko pola pet

iz kreveta je ustao skoro cijeli svijet,

a pijetao slavni što svakom mane gleda,

zahrkao u krevetu - izvuć' on se ne da.

Svi pijetlovi svijeta probudili su ljude

samo Mrgud-pijetla drugi sada bude!

Sad je žao pijetlu što je takav bio,

svatko nekad griješi makar to ne htio.

Obećao svima da tako više neće,

Kukurikne glasno i nasmije se od sreće!