Radni vijek svake nastavnice prepun je zgoda i nezgoda, bisera, ali i mudrosti. Sve te godine sigurno ne mogu stati u jedan intervju, ali ova nastavnica, koja je, među ostalima, svojim predanim dugogodišnjim radom nesumnjivo oblikovala duh škole, odlučila je s nama podijeliti nekoliko lijepih uspomena i puno dobrog duha.

Razgovaram s nastavnicom engleskog jezika - Eti Vrančić. Njezina topla priča će vas podsjetiti kako nastavnici nisu uvijek ozbiljni i strogi, već su prepuni dogodovština, iskustava i radosti.

• Gdje ste proveli svoje djetinjstvo?

Djetinjstvo sam provela na Manušu, ovdje u svom rodnom gradu Splitu.

• Kad mislite o djetinjstvu, čega se najradije sjetite?

Najradije se sjetim igara s prijateljicama i prijateljima. Možda su vama danas te igre nepoznanica, ali, vjerujte mi, bile su jako dinamične i   zanimljive.

• Nastavnica ste i cijeli život idete u školu. Znači li to da ste je voljeli i kao dijete? Kakva Vas sjećanja vežu za osnovnu školu?

Moram priznati da školu nisam voljela. Gđa Zlatar i ja smo išle u isti razred 8 godina. Moja mama nam je bila učiteljica. Osnovnu školu doživljavam kao noćnu moru jer je moja mama, odnosno moja učiteljica, bila izuzetno stroga prema meni.

• Možemo li pretpostaviti koji Vam je predmet bio najdraži?

Omiljeni predmet? Tada nisam imala omiljene predmete. Postojali su samo predmeti koje sam više, odnosno manje, voljela. Svi školski predmeti bili su za mene jednako važni. Značili su za mene samo "štrebanje" kako bih dobila odličnu ocjenu. Oduvijek sam bila jako odgovorna. Učila sam zbog ocjene. U engleskom sam uvijek bila jako dobra, ali taj predmet nisam voljela više od ostalih.

• Ako upitate mnoge današnje tinejdžerice što bi voljele postati kad odrastu, otkrit ćete da mnoge sanjare o tome kako će se obogatiti kao modeli, pjevačice, glumice ili pak kako će se udati za omiljene članove benda. Jeste li i Vi nekada imali slične ambicije ili ste stvarno oduvijek željeli postati nastavnica?

Nikada nisam maštala o tome da ću jednog dana postati nastavnica. Naprotiv, gledajući mamu kako provodi veći dio dana ispravljajući pismene zadatke učenika ili pripremajući se za nastavu, mrzila sam taj poziv. Nije nikada imala vremena za sestru i mene. U osnovnoj školi nisam razmišljala o svom budućem poslu. Tek u srednjoj školi tu i tamo bi se kod mene pojavila želja da budem doktorica.

I nastavnici su nekada morali poslušno  sjediti u školskim klupama, baš kao mi sada.

• Koje su Vam bile omiljene igre u djetinjstvu?

Kao što sam rekla, bile su to zanimljive i dinamične igre s mojim prijateljicama i prijateljima. Ne znam jeste li ikada čuli, npr. za igru "Papagallo, che ora fa?" ili "Crna kraljica 1, 2, 3". Igrali smo se i škole, doktora, graničara, "kukala" ili "vatala".

• Kojim ste se hobijima bavili, možda nekim sportom?

Od 7. razreda osnovne škole pa do 1. godine fakulteta plesala sam folklor u KUD „Filip Dević“. Ponekad sam putovala iz Splita u Zagreb svaku subotu kada bih imala koncert. Bila sam jako uspješna plesačica, čak i solistica u završnom kolu iz opere „Ero s onoga svijeta“. Imali smo koncerte širom Europe tako da sam već u 15. godini života bila u skandinavskim zemljama i vidjela polarno svjetlo. I danas se rado sjetim tih trenutaka. Ti momenti su nešto najljepše iz mog djetinjstva i mladosti.

• Jeste li u mladenačkoj dobi imali kakve modne eksperimente koji su vam danas smiješni?

Uvijek sam bila "drugačija", različita od mojih vršnjakinja. Imala sam poseban, "otkačeni" stil odijevanja. Čak mi je i frizura bila "otkačena"! Ne samo da mi to danas nije smiješno, već sam na to ponosna.

(Još nas i danas, u učionici, nastavnica Vrančić zna iznenaditi kakvom "otkačenom" modnom kombinacijom.)

• Koji su bendovi bili popularni u Vaše vrijeme, kakve ste knjige i filmove voljeli?

Od pjevača tada je bio popularan Paul Anka, Tom Jones… a od grupa The Beatles, The Rolling Stones i naši Crveni koralji i Srebrna krila. Voljela sam glazbu, a tekstove mnogih talijanskih i engleskih pjesama znala sam napamet. Čitati knjige nikada nisam voljela, bilo je to za mene suviše statično, gubitak vremena. U kino sam uvijek rado odlazila i uživala u hororima, baš kao i danas.

• Što smatrate najvećom razlikom između vremena kada ste Vi bili naše dobi i sadašnjeg vremena?

Djeca su tada bila bezbrižnija i slobodno vrijeme smo provodili u igri van kuće.

• Koju ste školu završili?

OŠ "Luka Botić" na Manušu. Danas je to OŠ "Dobri". Poslije sam upisala jezičnu gimnaziju "Ćiro Gamulin" u Splitu, a školovanje sam nastavila u Zagrebu na Filozofskom fakultetu.

• Smatrate li se strogom nastavnicom?

Ne, i jako mi je žao kada moji učenici, a posebno njihovi roditelji, kažu da sam jako stroga i da dajem niske ocjene. Mislim da dajem maksimum od sebe, a tražim samo jedan dio.

• Što Vas najviše veseli u Vašem poslu?

Posebno me veseli kada učenik zasluži odličnu ocjenu. Tada bih tog učenika izljubila! Zaslužena petica učenika, moja je najveća nagrada.

Nastavnica Eti Vrančić u muzeju voštanih figura Madam Tussauds.