New
Baner
Prognoza vremena

ZLOČESTA MAMA


najzlocestija mama
Imam najzločestiju mamu na svijetu!

Dok druga djeca jedu slatkiše za doručak, ja moram jesti pahuljice, jaja ili dvopek. Dok drugi jedu kolače za večeru i piju gazirani sok, ja moram pojesti povrće. I znajte da mi ni ručak nije kao njihov.

A ne patim sama. Moja sestra i dva brata imaju istu zločestu mamu.

Moja je mama uvijek htjela znati gdje sam. Kao da se družim s uličnom bandom. Morala je znati tko su mi prijatelji i gdje idem. Uporno je tražila da se vratimo za sat vremena ako smo tako rekli, ili ranije, a ne jednu minutu poslije. Skoro se sramim priznati, ali kaznila bi nas kad je ne bismo poslušali. Ne jednom, nego svaki put kad nismo slušali i kad smo činili kako nas je volja. Sad vidite koliko je zločesta bila naša mama.

Morali smo nositi čistu odjeću i kupati se. Neka su djeca nosila istu odjeću danima. Jako smo se svađali jer nam je sama šivala odjeću kako bismo uštedjeli novac.

Zašto, zašto smo imali majku zbog koje smo se osjećali drukčijim od ostale djece?

Ali najgore tek dolazi. Morali smo biti u krevetu u devet svake večeri i ustati u 8 sljedećeg jutra. Nismo mogli spavati do podneva kao druga djeca. I dok su oni spavali, moja je majka uvela zakon o radu. Tako smo morali raditi po kući. Morali smo prati suđe, spremati krevete, kuhati i raditi druge strašne stvari.

Uvijek smo morali govoriti istinu, istinu i ništa drugo osim istine, po cijenu vlastitog života – a skoro da je tako i bilo.

Kad smo postali tinejdžeri, postala je mudrija, a naš život još nesretniji. Nije bilo trubljenja autima ispred kućnih vrata. Morali smo svoje dečke i djevojke pozvati u kuću prije no što smo s njima izlazili van. Da ih mama upozna! I uvijek bi provjeravala jesmo li tamo gdje smo rekli da ćemo biti. Nikad nisam imala prilike pobjeći, npr. u Meksiko. I dok su moje prijateljice imale dečke s 13 godina, ja nisam smjela izlaziti do 16. Odnosno do 15., ako sam izlazila u školu. A to je možda bilo dva puta godišnje.

Tijekom godina, stvari se nisu ni malo popravile. Nismo mogli poput naših prijatelja ležati bolesni u krevetu i tako izbjegavati školu. Morali smo imati dobre ocjene. Dok se u knjižicama naših prijatelja šarenilo od svakakvih ocjena, mi smo morali imati samo najbolje ocjene, petice ili četvorke. Jedinice nisu dolazile u obzir.

Tako smo jedan po jedan maturirali. S mamom iza leđa koja nam je neprestano pričala, ponavljala, inzistirala, kažnjavala i zahtijevala poštenje - nitko od nas nije mogao ne završiti srednju školu.

Moja mama je stvarno bila katastrofa. Od nas četvero, dvoje nas je završilo fakultet. Nitko od nas nikada nije imao problema sa zakonom ili velikih problema u vlastitoj obitelji.

I koga da sada krivimo za ono što smo postali? U pravu ste, našu mamu! Pogledajte što smo sve propustili. Nikada nismo pili, krali, uništavali stvari, niti činili tako nešto "uzbudljivo", poput naših prijatelja! Sve čemu nas je učila bilo je da odrastemo u vjeri i poštenju, i da postanemo ispravni ljudi.

A sada i ja tako odgajam svoje troje djece. I razumijem ih kad misle da sam malo zločesta. No, time se i ponosim…

Jer, vidite, ja zahvaljujem Bogu što mi je dao "najzločestiju mamu" na svijetu.

Bobie Pingaro

 
Baner

Newsletter

Želite li primati obavijesti o igrama darivanja i novim sadržajima na Lukinom portalu, predbilježite se na naš Newsletter.
KOLUMNE
Baner
Baner
Baner
Baner