Stonogi jednoj,
odjednom, usred ljeta
(kad u dućanu ima mnogo svijeta),
na pamet palo kupovati sandale!

Sve bi to bilo lako
kad bi sve noge njoj
imale jednak broj,
ali to nije baš tako.

Njoj samo prvih deset
ima broj četrdeset,
dvadeset osam nogu,
koliko vidjeti mogu,
ima broj pet i po,
a zamislite samo još onih drugih sto!
Po redu kako koja
svaka je drugog broja.

Ali što ja tu mogu,
ja joj ih nisam krojio,
ja sam ih samo brojio
i baš sam se oznojio.

Sedam je dana trgovac radio,
bez prestanka je cipele vadio
i uopće se nije odmarao
i kutije je samo otvarao
i cipele je samo brojio
i kao nilski konj se znojio.

A stonoga je birala, birala,
svaku je cipelu prstima dirala,
svaku je cipelu redom dataknula,
svaku je kutiju s police maknula.

Gospon je Stonožac
sjeo na tronožac
i čitao je dnevne novine
dok dođe kraj te kupovine.
Da znate samo što je sve radila!
Na pod je svaku cipelu vadila,
neke je bacala, neke je lomila,
a u dućanu rasla je gomila.

Neke su bile vrlo tijesne,
neke su bile vrlo desne,
neke su bile vrlo lijeve;
neke su bile vrlo široke,
neke su bile vrlo duboke,
neke su bile dobre a skupe,
neke su bile ružne i glupe,
neke su bile lijepe i čvrste,
a nije mogla uvući prste.

Cipela tamo bijaše sva sila:

neke su bile od krokodila,
neke su bile od mišje dlake,
neke su bile dobre i jake,
neke su bile od zmijske kože,
neke su bile gospodebože,
neke su bile vrlo zgodne,
neke su bile staromodne,
neke su bile glatke,
neke su bile kratke;
neke su sive,
neke su plave,
neke su krive,
neke su prave,
neke su bile od crnog laka;
neku je manu imala svaka!

Trgovac sav se od posla kidao
i cipele je samo skidao.

Sve bi to bilo vrlo lako,
da je sve bilo samo tako.

Kad su sve kutije skinuli s polica
i iz svih izloga i sa stolica,
odmah je bilo jasno, odmah se vidjelo
da stonogi se nije baš ništa svidjelo.

rekla je samo: - Hvala, drugi put!
A trgovac je bio kao limun žut,
i bio bi joj razbio zube,
da se ne boji policije.