LUKO PALJETAK
(Iz knjige Miševi i mačke naglavačke)

Jedna je mačka jela slatkiše

i gutala ih što može više,

pa su joj zubi postali slabi

klimavi kao staroj babi

i sami su joj od sebe škljocali

i sami su joj od sebe zvocali.

Iz čista su se mira bušili

Iz čista su se mira rušili

I kao pravi pijanci vladali:

Sami su jedan po jedan padali,

Pa nije mogla grickati kosti,

Ni smješkati se kad dođu gosti,

Ni otići u grad na ples.

A najveći je hvatao bijes

Što nije mogla loviti miše!

Svaki bi odmah u smijeh prasnuo

I sav bi se od smijeha tresao

I kao lud bi pred njom plesao,

i sav njen polet tad bi splasnuo

I sav njen polet tad bi zgasnuo

Pa bi se skrila iza zida

Rumena do uha od stida.

I sama bi se sebi smiješila

I sama bi se sobom tješila

I pojela bi dva-tri slatkiša

Mekana, u obliku miša.

Jednog je dana mačka odlučila

Da stane na kraj tome kvaru

Da stane na rep tome jadu,

Pa se uputila zubaru

Ponajboljemu u tom gradu.

A taj je zubar bio miš.

Mačka je ušla u čekaonicu

I tamo našla jednu slonicu,

I strizibube dvije blijede,

Kako na istoj klupi sjede.

Krokodil jedan star i sijed

Mirno je čekao svoj red,

I mirno je čitao žurnale;

Znala je da sada nema šale.

Kad su je pozvali po broju

Mački se srce ko kamen stvrdlo,

Ušla je, sjela je, sva u znoju

A miš je odmah uzeo svrdlo.

Sve joj je zube redom dirao

Ko' po klaviru da je svirao

Neke je vukao

Neke je vadio

Neke je žbukao

Neke je sadio

Neke je bušio

Neke je lupao

Neke je rušio

Neke je čupao

Neke je blanjao

Neke je brusio

Neke je sklanjao -

Svaki drmusio

i svaki zub joj tako armirao

Da je i samu mačku šarmirao;

Tako je divno i spretno radio.

A kad je bilo gotovo sve to

Miš je tada rekao: -eto,

Za vas problema nema više:

Možete jesti hranu svaku,

Možete gristi čak i žvaku

Šibice

Žbice

Žlice i

Žice,

Iglice

Ukosnice,

Možete loviti čak i miše!

I dok je mačka tu novost smjestila

Jadna se gotovo onesvjestila.

Miš je vidio da se prenaglio

I lijepo smjesta je odmaglio

Smjesta je lijepo strugnuo

I kao mudar šmugnuo.

Mačka je tada od silne sreće

Slatkiša smazala tri vreće.

Mjesec je dana tako slavila

I tjerala je sve po starom,

Od tada se ista bolest javila -

Pred istim našla se zubarom.

Miš joj je vrata otvorio

I kad je vidio tko je

Znao je odmah što je,

Pa joj je odgovorio

Sa smješkom i u lice:

- oprostite mi gđice,danas me nema doma!