LUDI DAN
GUSTAV KRKLEC
Pijetao mi jutros reče:
- Kume dragi, dobro veče !
- Je li ovo san il' java ?
S miševima mačka spava.
Krezub jarac puši lulu,
siv magarac svira frulu,
za rep liju guska vuče,
šaran leti iznad kuće...
S punom torbom majmun stran
čestita mi - ludi dan !
Darova je puna torba:
od bunike u njoj čorba,
posoljene tu su šljive,
na roštilju lude gljive,
od trnjina šljivovica,
od kopriva gibanica,
od paprika med u zdjeli,
od kukolja hljebac bijeli ...
Rep podvinu majmun tad:
- Pij i jedi, bit ćeš mlad !
Gledam jadan, što se zbiva:
sjekira u vodi pliva,
koza vijenac meće na se,
u pidžami zijeva prase,
potkovana žaba rza,
uz brijeg teče rijeka brza,
vjeverica pjesmu piše,
u maramu mjesec kiše ...
- Jao, ljudi, što je to ?
U rog rođen duva vo !
Obratih se tad na pijetla:
- Obraza ti, rekoh, svijetla,
kakve li su ovo stvari ?
A meni će kokot stari:
- Gle, u Mudroj Knjizi piše:
"Čarolija nema više.
Tek istina jedna živa
u ovoj se knjizi skriva:
- Kume dragi, dobro veče !
- Je li ovo san il' java ?
S miševima mačka spava.
Krezub jarac puši lulu,
siv magarac svira frulu,
za rep liju guska vuče,
šaran leti iznad kuće...
S punom torbom majmun stran
čestita mi - ludi dan !
Darova je puna torba:
od bunike u njoj čorba,
posoljene tu su šljive,
na roštilju lude gljive,
od trnjina šljivovica,
od kopriva gibanica,
od paprika med u zdjeli,
od kukolja hljebac bijeli ...
Rep podvinu majmun tad:
- Pij i jedi, bit ćeš mlad !
Gledam jadan, što se zbiva:
sjekira u vodi pliva,
koza vijenac meće na se,
u pidžami zijeva prase,
potkovana žaba rza,
uz brijeg teče rijeka brza,
vjeverica pjesmu piše,
u maramu mjesec kiše ...
- Jao, ljudi, što je to ?
U rog rođen duva vo !
Obratih se tad na pijetla:
- Obraza ti, rekoh, svijetla,
kakve li su ovo stvari ?
A meni će kokot stari:
- Gle, u Mudroj Knjizi piše:
"Čarolija nema više.
Tek istina jedna živa
u ovoj se knjizi skriva:
da još ima ludu čar
t r i d e s e t i f e b r u a r
za kog ne zna kalendar !"
LUKIN IZLOG
-
Jesi li tu? Tu samŠto biva kad Mala Vila, jednog olujnog dana, ispadne iz lastavičjeg gnijezda gdje je cijeli svoj život živjela (točnije – životarila), strmoglavi se u svijet, i tresne svom snagom na jedan čudan planet? A onda, nakon što malo otplače... -
ZaštoZašto me rodila baš moja mama, a ne netko drugi? Zašto joj je pri tome pomogao baš moj tata, a ne netko drugi? Zašto sam se rodio baš tu gdje sam se rodio, a ne negdje drugdje?
Zašto mi je koža bijela... -
Zašto ne volim bajke?"Svi najmlađi u bajkama uvijek najbolje prođu. Najmlađi brat osvoji princezu, najmlađa sestra je najljepša i najpametnija -
Čudak ŠumekNe, ne… nego Čudak Šumek… Ili možda ipak Čudak Mirko? Uglavnom, ima na ovome našem Planetu više čudaka, i baš dobro što ih ima jer ne možemo baš svi biti onakvi kako to svi ostali od nas očekuju. Neki od nas moraju biti onakvi jesu... -
Mica debeljuca-mršavicaDruga mačka, Mica Debeljuca- Mršavica ima velikih problema s vlastitim samopouzdanjem. I s jednim mišem (ja ipak mislim da je u pitanju štakor. I to brat onog gorespomenutog poštanskog štakora)... -
Nije me strahDa, da. Svašta se krije SAMO U NAŠIM GLAVAMA. I onda, kad s glavama tako punim raznoraznih strahova krenemo u svijet (ili barem do trgovine koja se nalazi s druge strane... -
Mica PoštaricaMica Poštarica je jedna jako simpatična i pomalo usamljena mačkica, okružena pismima (naravno, kad radi u pošti, i to u nekoj zemlji gdje ljudi i mačke još ne znaju za mobitele i internet!) i koja bi tako rado da i njoj netko nešto napiše...
