O JEDNOJ KRIJESNICI NAPASNICI

- Oh, otkuda odjednom usred noći dan? Pa naravno, to ova napasnica osvjetljava moj stan! Krijesnice, izvolite tu svoju svjetiljku ugasiti ili njome neko drugo mjesto ukrasiti! Nadam se da ćete se sa mnom suglasiti da je noć vrijeme za spavanje, a ne za obasjavanje.
- Balavi pužu, kako se usuđuješ meni naređivati? Nemam pol namjere svoju svjetlost skrivati.
- Ali ja namjeravam noću spavati, a ako vi mislite noćobdiju izigravati otiđite na neko drugo mjesto; ta barem na maksimirskoj livadi nije tijesno i ne morate se baš oko moje kuće motati.
- Hajde, balavče, prestani klopotati! Zar ti ne znaš da se krijesnice puževima hrane? Brzo reci s koje hoćeš da te gricnem strane?
- Oh, zar je moguće da tako sjajna krasotica i tako blještava ljepotica poput vas u balavoj večeri od gladi traži spas?
Znate što, ne bih vas htio razočarati niti vam neprilike na prazan želudac stvarati, ali iz ovih stopa zatvaram kućna vrata i ne otvaram ih sve dok ne svane; ne bih želio, naime, da me gricnete niti s jedne strane. Lijepo vas molim da me shvatite i da se smjesta otkuda ste i došli vratite.
- Baš si joj, pužiću, dobro odbrusio. No ipak, pomno se zaključaj da ne bi noćas nagrabusio. Laku noć, maleni, želim ti sladak san.
I znaj, kod mene ćeš uvijek imati besplatan stan!