O JEDNOJ STONOGI BEZOBRAZNICI

- Gospodine pužu, ima li u vašoj kući mjesta za mojih nogu dvjesta?
- Ma čuj ti ovu stonogu glupu! Docupkala za mnom na klupu pa iz mene budalu pravi. Gospođice krakata, zar baš ništa nemate u glavi? Kao prvo, u moju kuću stanem samo ja, to barem svatko pametan zna. Drugo, nogu imate stotinu a ne dvjesta, i treće, silazite s moje klupe smjesta jer mi idete na živac!
- Zar sam ja krivac što imate tako osjetljiv živac? Smirite se, gospodine pužu, inače ću vas tužiti svom mužu. I da znate, on ima tri stotine nogu koje vašu kućicu bez pol muke izvrnuti mogu. A bilo bi dobro i kad se ne bi stalno micala ta vaša tri ticala kojima mi prijetite!
- Vi se, stonogo, baš svašta sjetite! Ta zar ne vidite da zapravo vi meni prijetite? Došli ste mi tu dodijavati i stanarsko mi pravo osporavati. Osim toga, ja imam samo dva ticala, a vaš muž samo stotinu nogu. O matematici, dakako, blage veze nemate; izgleda da vi stonoge u školi za vrijeme sata drijemate. A da ste i s biologijom na ratnoj nozi, to se odmah vidi: stonogama ne trebaju kuće,
a puž svoju uvijek sa sobom vuče.
- Ma nemojte mi reći! Vidjela sam ja i puževe golaće koji ne samo da nemaju kuću, nego nemaju ni gaće. Uostalom, vaša mi se kuća ionako ne sviđa; previše je kockasta, i još k tome riđa.
- No, no, što se puževa golaća tiče moram se ograditi smjesta: nudistima u našoj obitelji nikada nije bilo mjesta! Ali, vama, vidim, ni geometrija nije jaka strana:moja kuća nije kockasta, već okrugla iznutra i izvana! Primjedba o riđoj boji možda i stoji, no ipak nije lijepo što ste mi iz inata zalupili nogom vrata.
- Kakav inat, gospodine pužu, stvarno brbljate koješta! Samo mi se spotaknula noga devedeset šesta.
- Ma odakle samo znate da je baš devedeset šesta, odgovorite mi smjesta!
- Sitničava li svijeta! Zar je tako važno je li devedeset šesta ili pedeset peta?
- Ah, odmah sam znao da ćete bez veze lupiti!
- Dragi pužu, ta prestanite tupiti! Zar ste mislili da ću tu pred vama tri dana stajati i svojih petsto nogu prebrajati?
- Oho! Sad ste već do petsto nogu došli, a imali ste ih stotinu kad ste od kuće pošli!
- Priznajte da iz vas čista zavist progovara! Nemam ništa protiv ako vam ta vaša jedna jedina debela nožurina odgovara, no meni ni mojih šesto problem ne stvara.
- Gospođice stonogo, ostao sam bez teksta! Odustajem od prepirke s vama; pa vi stvarno nemate srama. Već pola sata me tu s glupostima gnjavite i od mene budalu pravite.
- Mogla sam i misliti da me ovaj balavonožac neće shvatiti; čemu s njime svoje vrijeme tratiti? Na ovoj mi klupi više nema mjesta.
Zbogom, pužu! S tisuću nogu brzam kući smjesta.
- Sva sreća što smo je se uspjeli tako brzo riješiti!- Pokušavaš li ti to, klupo, mene tješiti? Oh, čini mi se da čujem stonogu-muža!
- Plašljiva li puža! To običan mravić stiže, mada od brzine silnu prašinu diže.