Dolove i brijeg, zabijelio je snijeg,
sa saona kroz noć, naš se čuje smijeh.
Okićen i blag, naš vranac juri svud,
a zvona dalek zvuk pokazuje nam put.

Hej, zvončići, zvončići, zvone cijelu noć,
i ostaju u sjećanju što nikad neće proć'.
Hej, zvončići, zvončići, zvone na sav glas,
kroz tihu noć i čitav kraj, zvone za sve nas!

Ponoć već je tu, za satom ide sat,
juri vranac naš, ko' da nikad neće stat'.
Tiho pada snijeg, ko' perje mek i lak,
prijatelj  je drag, veseli mu se svak'!