Ljerka Varga

Pahulje se bijele spuštaju polako,
U tihu večer na cijeli kraj,
Tisuće svijetlosti u borovima blista,
U očima dječjim zadivljeni sjaj.

Otac je u tu večer, tihu i snježnu,
U sobu donio veliki bor,
Kuglice šarene vješali su nježno,
Upalili svijeće na svečanom stolu,
Molili se tiho, pjevali u zbor .

A ispod bora šareni paketi,
Drveni konjić, lutka što oči zatvara,
Papuče tople i pletena kapa,
Na drvenim kolicima zelena igračka.

Sretan sjedi medo, crvena kapa mu na glavi,
A oko stola obitelj i gosti.
I baka je pozvana da ne bude sama.
Na proteklo vrijeme misliti mu prija,
Al' ovo je prava šarena soba i zimska čarolija.