Ratko Zvrko

Kad su laste odlazile,
potočiću dah je stao,
jorgovan je suzom žutom
za lastama zaplakao.

Nad šumom se magle vile,
na cesti je vjetar meo,
zec od tuge cijelog dana
nije ništa, ništa jeo.

Gavranu se od žalosti
(il od zime) treslo krilo ...
Kad su laste odlazile,
sve je, sve je tužno bilo.