Gusjenica: Hej, kelju što ti to lice krije?

Kapljice rose ili suze dvije?

Kelj:  Danas sam tužan. Jao,  jao!

To su moje suze. Malo sam plakao.

Gusjenica: Tko te je tako rastužio?

Od toga si  još jače pozelenio!

Kelj: Vrabac mi je javio

Da su rekla djeca iz vrtića i škole

Da sam ja obična trava i da me uopće ne vole!

Gusjenica: Ali ja te volim dragi kelju.

Ispuni meni jednu želju.

Htjela bi samo jedan tvoj  list gricnuti.

Obećavam ti da te neće boljeti.

Kelj: Kad me tako lijepo moliš

Slobodno me gricni.

I hvala ti što me voliš.

Gusjenica:(gricne list kelja) Kelju, sve je ovo nepravda prava!

Ti si ukusno povrće a ne nekakva trava.

Kad se pretvorim u leptira do djece ću odletjeti

i kako si slastan rado im ispričati.

Kelj: Moje srce u vrtu više nema mira.

Reci, hoćeš li se uskoro pretvoriti u leptira?

Gusjenica: Hoću, hoću! Samo moram gricnuti

još malo rotkvice i prikloniti se bliže zelju.

Doviđenja tužni kelju!