Pijetao: Kukuriku, kukuriku!

Šarko: Čemu dižeš toliku viku? Probudio si me s tim svojim kukuriku!

Pijetao: Vičem zbog pisma! Pročitaj mi što u njemu piše.

Šarko: "Dragi pijetao, javljamo ti da si otkaz dobio. Od tvoje pjesme nema nam ništa milije, ali odlučili smo zadržati samo sat - zbog recesije."

Pijetao: O, Šarko pomogni mi nekako otvoriti kućna vrata, htio bi upoznati taj sat, da vidim kakav je to tat.

Šarko: Uđi odmah i upoznaj ga, tamo u sobici drijema.

Pijetao: Kukuriku, kukuriku! Dobro jutro, gospodine sat!

Televizor: Što je vama pijetao? Meni je jutro vrijeme za spavanje! Osim toga, ja sam televizor, a ne sat, to biste trebali znat'. Ispred mene cijela obitelj sjedi i čuči - ja sam kralj u ovoj kući!

Pijetao: Oprostite kralju, a gdje se onda taj sat skriva?

Televizor: Sat, to ti je ona mala kutijica što na polici sjedi.

Pijetao: Dobar dan, kutijo mala i siva. Ti sigurno nisi živa.

Sat: Tik tak tik tak, ja sam mali sat. A tko ste vi?

Pijetao: Ja sam živa budilica, došao sam upoznati vas, da čujem imate li ljepši od mene glas. Ja sam mislio da ste vi neka prekrasna sprava... nemate ni perje, ni kljun, ni na glavi krijestu.

Sat: Ja zvonim, a ne pjevam. Umjesto zrnja, ja trošim baterije - danas vam je to modernije.

Pijetao: Nemate šareno perje, nije vam ni naročit glas, a ljudi su se ipak odlučili za vas. Tu mi nešto jasno nije. Doviđenja, kutijice mala siva.

Šarko: Ne tuguj pjetliću, na dvorištu ovom ti si prava faca. Budi moja budilica I prijatelj moj.

Pijetao: Prijatelj si pravi, dragi Šarko, svakog jutra za tebe ću pjevati žarko. Kukuriku, kukuriku!