PRIPOVJEDAČ: Jednoga dana,
baš je tmurno i sivo bilo
jer sunce se za oblak skrilo,
djevojčica što šetala je šumom,
začula je čudan glas...

DRVO: Hej, djevojčice!

DJEVOJČICA: Molim, tko li me to zove?

DRVO: Hej, djevojčice prćastoga nosa!
Počešljaj se!
Raščupana ti je kosa.

DJEVOJČICA: O, to si ti, neugledno drvo.
Pogledaj, kao prvo,
svoje grane,
kako strše na sve strane!

DRVO: Ne ljuti se djevojčice
nemirnoga oka.
Zgužvana ti je haljinica,
što se vidi i s visoka.

DJEVOJČICA: Ma tko mi veli?
Kora ti je svakog dana
tako jako naborana,
a sred tvoga hrapavoga trupa,
ima jedna ružna, crna rupa.

DRVO: Ta mi rupa služi
da se vjeverica
u njoj skrije
kada kiša vani lije!

PRIPOVJEDAČ: I tako su pričali
djevojčica i drvo,
nalazili jedan drugom mane
sve u stilu: Nisi dobar, ti si loš!
Toliko je toga bilo da bi moglo stati
u cijeli jedan koš.
Eto, kome ove priče nije dosta
Neka smisli još.

*Napomena: Scenska igra moguća je i u verziji bez pripovjedača