Tata čita novine, s njih oči ne skida
Ana zna da ne voli kad ga se prekida.

Tati glava klima, već skoro i drijema,
Ana pere zube, za spavanje se sprema.

Pitala je konačno, sad podosta ljuta,
što kornjača nosi, kad nema kaputa?

Tata trepće, čudno gleda, češe se po glavi,
Kaput veliš? Pa, nekamo ga valjda stavi.

Vidi Ana da ju tata pažljivo ne sluša,
pa objasnit' njemu tad ona pokuša.

Kornjača je, tata, životinja prava,
znaš, četiri noge ima i polako hoda,
odozada repić, a naprijed joj glava.

Ah, sad sam se sjetio što to tebe muči.
Pa, ona svoj kaput baš nikad ne skida,
u njemu se igra i jede i spava i čuči.

S novinama se tata već pokriva po glavi,
ali Ana ne odustaje - tata, tata, a mravi?