Veliko stablo usred livade dom je mnogih ptičica. To je ujedno i najveselije mjesto na livadi. Od rana jutra, i prije nego što Sunce
izviri iza brežuljka, odavde se počinje razlijegati cvrkut stotine malih pernatih stvorenja.
Ipak, jutros je taj žamor toliko glasan da je svakome jasno kako se događa nešto vrlo neobično. O čemu li samo ptičice tako žustro
raspravljaju?
- Pogledajte ispod stabla, drage moje prijateljice! - uzbuđeno će plavetna sjenica.
- Pa to je patuljak San! - zacvrkuće vrabac. - Nije li već odavno trebao biti u svome dvorcu navrh planine?
Svatko pametan naime zna da djeca mogu vidjeti patuljka samo dok spava. Budući da patuljci ne vole da ih djeca vide, spavaju
jedino u svome dvorcu.
Patuljak San cijelu je noć dobroj djeci nosio lijepe snove. Pred jutro je bio toliko umoran da je odlučio na trenutak sjesti. Kako je sjeo, tako je zadrijemao.
- Probudi se, probudi se! - prodrma ga njegov pomoćnik Tin. Patuljak otvori oči i istog trena postane nevidljiv. Stavi na leđa vreću
sa snovima, otvori kišobran i odleti u svoj dvorac.