Medo, maca i ja večeras smo gledali crtić o astronautima.
- Sigurno je krasno putovati svemirskim brodom na Mjesec. Kada budem velik, i ja ću biti astronaut.
- Hoćeš li i nas povesti sa sobom? – upita medo.
- Jasno da ću vas povesti. Bez vas ne idem ni na more.
- Mijauuu! Baš se veselim.
- Stane li naš krevet u svemirski brod? – zabrinuto će medo. – Put do Mjeseca jesigurno dugačak, a ja jako volim spavati.
- Ne brini, ponijet ćemo i krevet.
- Mijauu! A moju košaru? I ja volim spavati.
- Ponijet ćemo i tvoju košaru. A sada dosta priče o spavanju. Meni se uopće ne spava. Idemo gledati kroz prozor.
- Mijauu! Čini mi se da na Mjesecu vidim dva miša. Gledaj, tamo, sasvim gore!
- Hm, izgleda da imaš pravo. Medo, što ti vidiš?
- Jednu kanticu punu meda. Sigurno su je astronauti zaboravili.
- Možda, možda. Što misliš, koliko dugo treba putovati do Mjeseca?
- Kao do mora i natrag.- Kao pedeset puta do mora i natrag!
- Mijauu! Taj Mjesec je zbilja jako daleko!
- Kako bi bilo da idemo spavati? – zamumlja medo.
- Ah, ti bi samo spavao. Znaš li ti koliko ljudi noćas uopće neće spavati?
- Koliko?
- Barem stotinu, a možda i sto pedeset šest.
- Tako puno? Pa što će raditi cijelu noć?
- Piloti će, na primjer, voziti avion. Ne smiju ni malo sklopiti oči, jer bi se avion odmah srušio.
- Mijauuu! Zašto ne voze samo po danu?
- Zato što neki ljudi vole gledati zvijezde dok putuju.
- Tko još ne spava noću? – zanima moga medu.
- Ne spavaju policajci. Oni paze da lopovi ne ukradu tatin auto. Ne spavaju ni vatrogasci.
Ako se negdje zapali dimnjak, oni smjesta dojure i ugase požar.
- Mijauu! Jedanput sam zaspala blizu peći pa mi je skoro izgorio rep. Da, da, vatrogasci su jako potrebni.
- I liječnici u bolnicama bdiju noću nad bolesnicima, a medicinske sestre daju im lijekove. Znate li da i pekari cijelu noć peku
kruh i pecivo?
- Ne, nisam znao.- Da pekari noću spavaju, nitko u jutro ne bi jeo svježe pecivo.
- Mijauuu! To ne bi bilo dobro. Reci nam, tko još ne spava noću?
- Ne spavaju vlakovođe. I vozači autobusa često voze po mraku. Taksisti su također uvijek spremni prevesti ljude kojima se
usred noći nekamo žuri.
- A kamo im se žuri?
- Nekoga, na primjer, zaboli zub pa smjesta mora k zubaru.
- To znači da ni zubari ne mogu spavati noću?
- Da, noćas su i neki zubari budni. I konobari moraju raditi. Ljudi ponekad ogladneusred noći pa odu u restoran. Budni su i
kapetani na brodovima.
- Znaš što, ja ne bih mogao biti ni vatrogasac, ni policajac, ni liječnik, ni pilot, ni pekar...
- Mijauuu! I ja se slažem s medom.
- Baš ste pravi pospanci! Slušajte što bih ja volio: Htio bih noću leći na oblačić i letjeti nad gradom. Mahao bih pilotima i putnicima
u avionu. Zavirio bih u pekarnicu i pozdravio pekara. Policajcu na ulici donio bih topao čaj da mu ne bude hladno.
Malim bolesnicima koji ne mogu spavati pričao bih što sam sve vidio sa svog oblačića.
- Bi li i nas poveo sa sobom?
- Ne, na oblačiću ima mjesta samo za mene.
Osim toga, vi biste ionako odmah zaspali.
- Da, da, već nam se sklapaju oči. Laku noć!
- Čekajte da vam još nešto ispričam: Htio bih krenuti daleko, daleko u svemir i gledati što rade zvijezde. One su također noću budne.
- A zašto su budne?
- Moraju rasvjetljavati i ukrašavati nebeski svod. Da im ne bude dosadno samo sjati, igraju se s Mjesecom lovice. Kada je oblačno, igraju se i skrivača. Pred jutrosu tako umorne od igre da cijeli dan prespavaju.
Mjesec ostaje najdulje budan.
- Mijauuu! Zato ponekad vidim Mjesec usred dana.
- Da, da, on ne voli spavati kao ni ja.
- Ali smo zato mi već tako pospani da nam se sklapaju oči.
- Evo, samo da vam još nešto ispričam: Cijelu noć bih gledao Mjesec i zvjezdice kako se igraju, a onda bih se pred jutro tiho uvukao u krevet i zaspao.
- A tko bi umjesto tebe išao u vrtić?
- Oh, na to nisam uopće mislio. Sutra će nas teta Maja učiti kako se prave figurice od divljih kestena. To nikako ne bih  želio propustiti.
- Mijauuu! Onda je najbolje da odmah zaspimo.
Laku noć!
- Laku noć, dragi prijatelji!