Primjeri koji slijede se vjerojatno događaju svim roditeljima. Bez obzira koliko se trudimo biti jasni, djeca ponekad rade po svom, pa si postavljamo pitanje - koji dio onoga što smo im rekli nisu razumjeli?

Zvuči kao šala, ali ne čini li vam se da djeca stvarno neke naše rečenice tumače ovako:

Pospremi svoju sobu - Idi u svoju sobu, sjedni na krevet i glasno se žali, čak i ako si sam u sobi.

Napiši zadaću - Gledaj bezizražajno u knjigu, uzdahni svakih par minuta i traži neke grickalice.

Idi u kupaonicu, operi zube i spremi se za spavanje jer je već jako kasno - Vrijeme je za igru!

Podijeli s drugima - Neće ti ništa ostati.

Trebaš biti u krevetu najkasnije u 08:30 - Reci mi, kad tvoji prijatelji iz razreda moraju biti u krevetu? Tko sve smije ostati budan do kad želi?

Budi dobar - Budi tiši.

Ugasi televizor - Pojačaj ton na TV-u tako da me ne čuješ.

Ako ne požuriš, idem bez tebe - Ja ću stajati na vratima dok se god ne spremiš, bez obzira koliko to trajalo.

Obuci se - Vrti se bezveze po kući deset minuta, a onda stani ispred ormara i čekaj da te obuče.

Ne znam možemo li to učiniti. Vidjet ćemo. - Ne znam, ali ako me pitaš još sto puta, to ti povećava šanse.

Možda - Da!

Ispričaj se - Ispričaj se i pokaži nam koliko ti to teško pada.

Pogledaj lijevo, pa desno prije nego što ćeš prijeći cestu - Zaleti se po loptu bez obzira na promet.

Prestani plakati - Plači još više.

Mama stiže kući - Moramo počistiti.

Tata stiže kući - Sad će tata promijeniti program i gledati Dnevnik.

Staviti ćemo hladan oblog i zavoj - Sve će biti u redu.

Volim te - Sve je u redu.

Naravno, daleko od toga da je popis tumačenja potpun, ali zbog zadnja dva "prijevoda", zar ne da im sve opraštamo?