Jedno se dijete,
osim palete,
domoglo kista
i čistog lista.
Smislilo koju
uzeti boju
za bića sveta
s ovoga svijeta.

Dijete je zato
uzelo zlato,
do zlata stalo
i crne malo.
Iz vrha kista,
na rubu lista,
nastade skica
zujalica.

Naslika tamu,
samcatu samu,
pa doda jutra
i nova sutra,
a druge boje
koje postoje,
splete u cvijeće
u proljeće.

Sad pred njim stoji,
u zlatnoj boji,
košnica prava,
koja još spava.
Dodat će saće
jer samo tad će
zlaćane pčele
da zavesele.